Komentar: Nije kriminalno, ali prilično glupo

Radi se o vrijednosti od otprilike 750 eura. Posjet Oktoberfestu u Münchenu, večera, račun za noćenje u hotelu i trošak za čuvanje djeteta. Wulff je navodno pristao da sve to plati jedan filmski producent. A zauzvrat se on trebao zauzeti za jedan filmski projekt toga producenta, kako bi mu bila odobrena potpora iz javne blagajne. Sve se to dogodilo 2008., kada je Wulff bio premijer Donje Saske.

Pravno čisto, ali bez instinkta

Suđenje još nije gotovo, ali oni koji su dosad saslušani u vezi s time nisu mogli potvrditi ono što državno odvjetništvo predbacuje bivšem prvom čovjeku Njemačke. Suđenje bi sad trebalo biti skraćeno. To želi predsjedatelj sudskog vijeća. To je pobjeda Wulffa na jednoj dionici. Ali, on i državno odvjetništvo žele se do kraja boriti za svoja viđenja stvari.

Christian Wulff može biti zadovoljan. On želi oslobađajuću presudu prve klase. To je za njega minimum nakon mučnog i nedostojanstvenog rušenja s predsjedničke dužnosti. Prvotno je suđenje zbog navodne korupcije na Zemaljskom sudu u Hannoveru bilo planirano do travnja, ali argumentacijska konstrukcija državnog odvjetništva nakon saslušanja 20 svjedoka mogla bi se urušiti kao kula od karata. Tko je točno što platio i jesu li Wulffovi to znali, više se ne može sigurno utvrditi. Time sud ne može utvrditi da je postojalo svjesno i hotimično izvlačenje vlastite koristi.

Nedorastao dužnosti predsjednika

Pravno Wulffa, dakle, upravo "čiste". To je ovom pravniku važno i sigurno će pridonijeti njegovoj djelomičnoj rehabilitaciji. Ali, ništa više. Ugled političara Wulffa više se ne može ponovo uspostaviti. Previše je njegovo nastupanje u svijetu lijepih i bogatih u vrijeme dok je bio pokrajinski premijer izgledalo pomalo naivno i nevješto. Wulff potječe iz skromnih obiteljskih prilika. Prečesto je popuštao napastima kojima je bio izvrgnut. On više nije mogao razlikovati koje prijateljske usluge kao pokrajinski premijer Donje Saske smije prihvatiti, a koje ne. Može se reći i da mu je, iako je bio srednje dobi, nedostajalo zrelosti da prepozna granice. Granice iza kojih prijete opasnosti. Upadao je u te zamke. To je više nego greška za jednog političara na vodećoj funkciji.

Završiti nedostojnu igru

Christian Wullf, inače dobrodušan i ljubazan čovjek, već je zbog mučnog odlaska s dužnosti dovoljno osramoćen i popljuvan. Suđenje, njegov skor kraj i očekivana oslobađajuća presuda omogućuju sad Wulffu više normalnosti u životu, privatnom i poslovnom. To je za njega dobro.

Za javnu svijest je dobro da se stvari stave na pravo mjesto. Wulff je, bez obzira na sve vlastite pogreške, bio i žrtva žutog tiska. Godinama su mu se dodvoravali, a onda su ga nemilosrdno napadali i prepustili političkom odstrelu. Zaletjelo se i državno odvjetništvo. Zbog 750 eura planirati suđenje od 22 dana i pritom secirati više tisuća dokumenata, to je prešlo svaku mjeru. Pogotovo, ako na kraju ne ostane više ništa od velike teze skandala o "korumpiranom saveznom predsjedniku". Pa ipak, kao političar čovjek može izgorjeti na velikoj javnoj pozornici ne samo formalno pravno, dovoljna je već određena doza gluposti u obavljanju dužnosti.