Nova dinamika u traženju rješenja za Kosovo?
30. travnja 2019Stabilnost, stabilnost, stabilnost - to je zajednički nazivnik ponovnog intenzivnijeg angažmana Njemačke i Francuske oko zapadnog Balkana i ono što povezuje inače dosta različite političke pozicije Berlina i Pariza prema šest zemalja regije. To je i realistična osnova kojom se jasno stavlja do znanja koji su interesi Europe na zapadnom Balkanu - bez davanja lažnih obećanja i buđenja nerealne nade.
Na zajedničkoj konferenciji o zapadnom Balkanu Merkel i Macron su od početka jasno rekli o čemu na tom skupu neće biti riječi: o perspektivi pridruživanja EU-u, o Berlinskom procesu, a ni o tome kako Beogradu i Prištini propisati "neko rješenje za spor oko Kosova". S druge strane je jasno rečeno i o čemu će biti riječi: sigurnosti, borbi protiv krijumčarenja oružja, terorizmu, ilegalnim migracijama i organiziranom kriminalu. To su zajednički interesi i prioriteti Njemačke i Francuske u regiji.
Samo stabilnost nije dovoljna
Primat stabilnosti čini politiku prema zemljama zapadnog Balkana uvjerljivom, a on se može i lako objasniti drugim članicama EU-a. Ali on mora biti popraćen i političkim mjerama. Jer na kraju krajeva samo jedan politički pouzdani partner može jamčiti i željenu stabilnost. A pouzdanost i na zapadnom Balkanu funkcionira samo uz posredovanje demokratskih kontrolnih organa i demokratski legitimirane politike.
Tko se danas ne pridržava načela pravne države, neće se sutra pridržavati ni načela u vanjskoj politici. Sve karte staviti na stabilokrate, koji doduše mogu zaustaviti rijeke izbjeglica, ali istovremeno podrivaju i načela demokracije, bilo bi kratkovidno. Greške koje su napravljene u drugim regijama ne bi se smjele ponoviti na zapadnom Balkanu.
Zato je vrlo dobro da se na kraju samita o zapadnom Balkanu ipak došlo do jasnih zaključaka koji bi trebali biti obvezujući za sve sudionike. Između ostalog, tu je riječ o "jasnom opredjeljenju za demokraciju (...), za pravnu državu, za odgovorno ponašanje unutar država, za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala i za jačanje uloge civilnog društva i neovisnih medija". Poznato je da papir trpi svašta, ali bilo bi fatalno, da tog signala nije bilo i da se ti zahtjevi nisu formulirali. Upravo je to povezivanje interesa za stabilnost i okrenutost prema budućnosti omogućilo prošle godine rješenje dugotrajne svađe između Grčke i Sjeverne Makedonije oko imena.
EU je ponovo u igri
To bi trebali biti parametri i u traženju rješenja za kosovsko pitanje. Svađa između Beograda i Prištine je vjerojatno bila najvažniji razlog i najteži zadatak ovog samita u Berlinu. Trebala se definitivno pokopati ideja o promjeni granica između Srbije i Kosova - ideja koju predsjednici obje zemlje već mjesecima podgrijavaju, uz potporu SAD-a.
Ta ideja je u mnogim europskim prijestolnicama izazvala uzbunu, jer krši jedan tabu: promjenu granica kao dio neke bilateralno dogovorene razmjene teritorija. Jer ne boje se bez razloga mnogi da bi to imalo negativne posljedice po susjedne zemlje, prije svega za Bosnu i Hercegovinu, čija se osjetljiva konstrukcija u svakom trenutku lako može dovesti u pitanje.
Na kraju je inzistiranje Merkel i Macrona na dijalogu pod kišobranom EU-a pokazalo učinak: Srbija i Kosovo će ponovo sjesti za stol i razgovarati s ciljem traženja općeg i konačnog sporazuma, koji služi očuvanju stabilnosti u regiji i otvara put prema EU-u.
Ako se samo na realizaciji polovice od ovih zaključaka bude ozbiljno radilo, to bi već značilo veliki uspjeh ovog berlinskog samita o zapadnom Balkanu. I to bi značilo da na temelju zajedničkih interesa za stabilnost dolazi do zajedničkog političkog nastupa Francuske i Njemačke u toj regiji.
Time ovaj jaki europski tandem unosi novu dinamiku u procese u regiji koji su ili blokirani, ili vode u pogrešnom smjeru, prije svega u odnosima Kosova i Srbije. Sada je važno da se ova dinamika i pritisak Pariza i Berlina zadrže, inače će se ponovno rasplinuti - negdje na relaciji Beograda-Priština.