Komentar: Od revolucije nema ni traga
Gotovo da je previše lijepo da bi bilo i istinito: Na Trgu revolucije u Havani odjekuje američka nacionalna himna, a predsjednik SAD-a Barack Obama i kubanski vođa Raul Castro zajedno promatraju vojni mimohod.
Niti jedan od ta dva političara na početku svog mandata nije mogao niti sanjati da će ikad doći do takvog bliskog odnosa Kube i SAD-a. Čudo se dogodilo. Ledeno doba između Washingtona i Havane je postalo prošlost, od toga su ostale još samo hrpice ideološkog leda koji se i dalje topi.
Ipak unatoč zatopljenju još će dugo proći dok ne nastupi pravo proljeće u odnosu Kube i SAD. Stari revolucionari iz Havane su možda odbacili svoj ideološki balast, ali nisu se odrekli svoje želje držati se vlasti.
Još od kubanske revolucije 1959. Komunistička partija Kube se legitimira svojim neprijateljstvom prema SAD. Gospodarski problemi Kube su se pravdali američkim embargom, jednopartijski sustav se legitimirao "američkom prijetnjom".
Gotovo 30 godina nakon sloma Istočnog bloka su slomljeni i ideološki stupovi kubanske revolucije. Ipak, iz ruševina socijalizma nije niknula demokracija po uzoru na američku nego politički pragmatizam bivših revolucionara koji se bore za svoje političko preživljavanje.
Pragmatizam umjesto ideologije
Američki predsjednik Barack Obama je to shvatio. On je prestao koristiti Kubu kao simboličnu pozornicu za američku borbu za demokraciju i ljudska prava. Njega ne zanima voditi ideološke bitke koje su počele prije nego što je on uopće bio rođen. Umjesto toga on sa Kubom želi sklapati poslove i omogućiti dolazak američkih tvrtki prije nego embargo bude ukinut.
Raula Castra sad čeka teška politička zadaća kročiti po tankoj liniji političkog pragmatizma. Samo je on, kao revolucionar još od prvog trenutka revolucije, dovoljno ovlašten među članstvom Komunističke partije da i provede takav zaokret.
Nepovratno su prošla vremena kada je Sovjetski Savez kubanski šećer plaćao sovjetskom naftom. Havana više ne može toliko računati niti na solidarnost Venezuele. Utoliko su važniji odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ekonomsko preživljavanje velikim dijelom ovisi i od novca kojeg šalje rodbini u domovini onih dva milijuna Kubanaca koji žive na Floridi.
Castro je najavio kako će se povući 2018. i zapravo više nema mnogo vremena. On ne želi izgubiti godinu, mu više ne ostaje mnogo vremena. Castro ne želi izgubiti nadzor nad normalizacijom odnosa između SAD i Kube. Nekakvo brzo približavanja između ove dvije zemlje nisu u njegovom interesu. Ipak, bilo bi doista previše lijepo da bi bilo istinito da Castro i Obama sad postanu i braća.