Opasni „šarm“ Bruxellesa
Bruxellesu puno toga dopuštamo: građevinske greške, stalni prometni infarkt, smeće na ulicama, čak i stalnu kišu kad dođe jesen. Jer, postoje kišobrani i taj poznati "šarm" tog "veselog", "čudnog" i "živahnog" grada, što je poput isprike za sve ostalo što ne funkcionira. Problem pritom je: sa šarmom se ne može uhvatiti teroriste.
Sada već četvrti dan zaredom na vratima glavnog grada Europske unije visi ogromni znak "zatvoreno": ne prometuje podzemna željeznica, nema velikih manifestacija, nema nastave u školama. Stanovnici Bruxellesa napuštaju svoju svakodnevicu, ostaju radije kod kuće - po mogućnosti što dalje od prozora u njihovim stanovima, onako kako to od njih traže vlasti - i nadaju se da na temelju "ozbiljnih" upozorenja "neposredno predstojeće" napade policija i vojska mogu spriječiti.
Čudan humor na Twitteru
Međutim, ostaje zagonetka zašto bi itko mogao imati povjerenja u belgijske vlasti. Već u vrijeme dok se briselska općina Molenbeek još nije „uvukla“ u europsku svijest kao uporište islamista, policija te "šarmantne" zemlje Belgije je bila poznata po svojoj nekompetentnosti i samovolji. Sramotan „spomenik“ za tu tezu su propusti istražitelja u slučaju Marca Dutrouxa, barbarskog zlostavljača djece čija su nedjela prije 20 godina šokirala čitavu Europu.
Svatko bi, naravno, želio da je drugačije. A i stanovnici Bruxellesa su sa svojom legendarnom strpljivošću spremni da u slučaju sumnje barem malo vjeruju svojoj policiji: u nedjelju navečer su poslušno slijedili poziv da za vrijeme policijskih akcija budu „mirni“ i na društvenim mrežama. Dok su se u raznim četvrtima glavnog grada čule sirene i letjele dimne bombe (u međuvremenu već sastavni dio slike grada) pod hashtagom #BrusselsLockDown na Twitteru nisu više objavljivane značajne informacije, već samo fotografije mačaka. I eto ga opet - taj čudni humor, taj „šarm“.
Kaotične kompetencije i komunikacija
I što je to donijelo? Ništa - barem se tako čini. Osim brojnih uhićenja, kao već i prošlog tjedna. Većinu uhićenih će suci vjerojatno ubrzo već pustiti na slobodu. Jedini koji bi sadašnje stanje sa svom tom "halabukom" mogao opravdati je Salah Abdeslam, jedan od navodnih napadača u Parizu koji se trenutno nalazi u bijegu. Navodno je nakon 13. studenog viđen u Molenbeeku, u Liègeu i na autoputu u smjeru Njemačke. Čini se kao da čitava Belgija zna gdje se nalazi taj čovjek - samo vlasti nikako da ga uhvate.
Ali to i nije baš tako jednostavno, ako se u obzir uzmu kompetencije u Belgiji. Ne jedna ili dvije, već čitavih šest policija je zaduženo za 19 općina u Bruxellesu. A onda su tu još i jezične zbrke: jedni govore flamanski, drugi francuski i ako imate peh, onda onaj prvi ne razumije jezik onog drugog. To je već u prošlosti imalo velike posljedice: na primjer tijekom željezničke nesreće u Pécrotu 2001. godine, kad je smrtno stradalo osam osoba. Zaposlenici kolodvora u Flandriji i Valoniji zbog jezičnih "barijera" nisu mogli međusobno komunicirati.
Opasnost za Europu
Ali, vratimo se natrag briselskim vlastima. One, naravno, već desetljećima znaju kakva se kobna islamistička „juha“ krčka prije svega u Molenbeeku. No, protiv toga nisu ništa puno poduzeli - osim, naravno, što su katkad bacane dimne bombe i razvaljivana vrata stanova. To da njihov posao ni sada - unatoč višednevnoj paralizi grada - nije urodio gotovo nikakvim plodom, nije samo za stanovnike Bruxellesa razlog za brigu. Nekompetentnost belgijskih vlasti je u međuvremenu opasnost za čitavu Europu!