Komentar: Politički papa
Putovanje jednog pape već dugo nije bilo toliko politički obojeno kao ovo. Sama činjenica da je ovo bilo i prvo obraćanje pape u Kongresu dala je putovanju snažan politički pečat. Rijetko kada je za papu bilo toliko teško da ne dovede u pitanje svoj moralni autoritet. No, to je doduše bilo jasno već na njegovoj prvoj postaji ovog putovanja - na Kubi. Jer, bez posredovanja pape Franje ne bi bilo zamislivo ovo zapanjujuće približavanje te zemlje Sjedinjenim Državama. Papa je uzeo dosta vremena kako bi se susreo s Fidelom Castrom, najdugovječnijim diktatorom u svijetu. Ono što pak iritira jest to da se nije založio za ugnjetavani narod, barem ne javno.
U SAD-u se pak pokazao mnogo vještijim. Pošlo mu je za rukom da nijednoj strani ne dozvoli da ga svojata, i to bez velikih diplomatskih floskula i bez nepotrebnog balansiranja.
Papa u predizbornoj kampanji
A još znakovitije je to što papa Franjo to čini u jednoj politički duboko podijeljenoj zemlji i koja se osim toga nalazi usred predsjedničke izborne kampanje. Već po njegovom dolasku u Washington predsjednik Obama i njegovi republikanski protivnici su se počeli natjecati oko toga tko je više politički blizak papi.
Radilo se o imigraciji, klimatskim promjenama ili pitanju prava na abortus - zapravo velikim unutarnjopolitičkim spornim pitanjima između demokrata i republikanaca - a sve to je visoko na papinoj listi prioriteta.
Franjo je politički papa. On je iskoristio povoljan trenutak kako bi obje strane političkog spektra točno čule ono što je imao reći.
Gotovo istim riječima kao i nedavno predsjednik Obama na "Glečer-summitu" na Aljasci pozvao je na borbu protiv klimatskih promjena. No, to skoro da ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Najkasnije je nakon njegove "Eko-enciklike" postalo jasno da je Franjo u klimatskom pitanju Obamin duhovni brat. Slično je i što se tiče njegovog zalaganja za jednom otvorenom i prema politici imigracije prijateljski nastrojenom Amerikom. Oštrije nije mogao nastupiti prema republikancima. Njihov najpopularniji predsjednički kandidat Donald Trump želi deportirati 11 milijuna ilegalnih migranata iz Sjedinjenih Država i najradije bi SAD u mađarskoj maniri ogradio žicom. A papa se, pozivajući se na veliku američku tradiciju, također snažno založio za siromašne, ugrožene i obespravljene.
Franjo je ostao vjeran svom odbijanju priznanja prava na abortus. Bez upadanja u ratobornu retoriku kao što to čine pojedini republikanci, on je zastupao slična stajališta. Djelovanje svojih argumenata je još povećao kada je u svom govoru povezao zalaganje za zaštitu života i prokletstvo smrtne kazne, koja se i dalje izvršava u 31 američkoj saveznoj državi.
Nije liberalan pontifeks
No, nikako ne bi trebalo miješati njegove nekonvencionalne, pobjedničke govore izrečene finim tonom s liberalnošću. Njegova liberalnost postaje jasna kada se postavi pitanje istospolnih brakova. To je bila jedna od rijetkih tema s kojima Franjo nije imao sreće. Nedavno priznanje istospolnih brakova u SAD-u bilo je nalik kulturnoj revoluciji. Ali, papa je gluh na to uho. I ono što je uznemirujuće je to što se upravo tu poziva na "vjerske slobode", a to argumentira doslovce kao neki trgovac koji homoseksualcima i lezbijkama uskraćuje usluge, jer u tome vidi povredu svojih vjerskih osjećaja.
I u unutarcrkvenim pitanjima Franjo je pokazao malo takta. On je pohvalio biskupe za njihov sporni rad na rasvjetljavanju seks-skandala u kojima je bezbroj djece i mladih zlostavljano od strane svećenika. Za žrtve jedva da je imao neku riječ utjehe.
Ali, i papa je samo čovjek, ni on nije svetac. I on također ima slabosti i pravi greške. I nije ni ljevičar ni desničar, ni republikanac, ni demokrat - on je jednostavno papa s velikom duhovnom moći i političkom hrabrošću. A upravo to je na svom američkom putovanju demonstrirao impresivnošću koja se podrazumijeva.