Predstoji duga borba protiv IS-a
16. rujna 2014Francuski predsjednik Hollande je pozvao u Pariz na jednu konferenciju usmjerenu protiv terorističke organizacije "Islamska država" (IS). 26 država je poslalo svoje predstavnike, ali je došao samo jedan predsjednik, naime onaj iz Iraka. Ostatak su bili ministri vanjskih poslova. Prije nekoliko tjedana je Hollande još najavio veliki summit šefova država i vlada. Međutim, od toga nije bilo ništa. Razlog je možda što koalicija protiv beskrupulozne terorističke organizacije već postoji. U Parizu je ona sada samo još jednom potvrđena. Sjedinjene Američke Države su već odavno organizirale ono što je francuski predsjednik sad imitirao. Tijekom NATO summita u Walesu prije deset dana je američki predsjednik Obama već pridobio voljne sudionike iz zapadnog tabora. Predsjednik Hollande je također bio tu, ali taj na unutarnjopolitičkom planu oslabljeni političar je, eto, htio još jednom i sam zablistati.
Proteklih dana je ministar vanjskih poslova SAD-a Kerry prilikom putovanja regijom deset arapskih država pridobio za to da se uključe u tu relativno labavu koaliciju. Naravno da neće štetiti ako se te zemlje u Parizu ponovno sastanu, ali stvarnih novih konkretnih obećanja nije bilo na ovoj anti-IS-konferenciji. Velika Britanija i Francuska su samo nagovijestile da bi eventualno mogle sudjelovati u zračnim napadima SAD-a na položaje IS-a. Arapske države su ponovno obećale ono što se već odavno trebalo dogoditi: terorističkoj organizaciji IS konačno žele zavrnuti izvore prihoda. Jer, ti krvoločni islamisti su dobrim dijelom financirani donacijama i drugim oblicima novčane potpore iz Saudijske Arabije, Katara, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Njemačka i druge države žele kurdskim protivnicima IS-a isporučiti oružje i pobrinuti se za potrebnu vojnu obuku. One bi trebale i prekinuti poslovanje s naftom koje "Islamska država" i dalje može voditi.
Zračni napadi i bolje naoružanje Kurda neće biti dovoljni kako bi se IS-ove trupe "uništilo", kako to zahtijeva premijer Velike Britanije Cameron. CIA broj terorista procjenjuje na 30.000, koji ne djeluju samo u pustinji, već su se nastanili i u gradovima i drugim nastanjenim područjima. Te terorističke postrojbe se neće moći poraziti samo zračnim napadima, osim ako se u obzir uzmu nebrojene žrtve među civilnim stanovništvom. Na koncu bi bile potrebne kopnene snage ukoliko bi se IS-ove teroriste doista htjelo razoružati. No, želi li se to uopće? Ciljevi koji su formulirani u Parizu su skromniji i manje konkretni. Teroriste se treba "otjerati", navodi se u zajedničkom dokumentu. Otjerati, kamo? U Siriju, Tursku, Libanon? Zračnim napadima nova koalicija možda može unekoliko suzbiti širenje brutalnih krvničkih bandi, ali ništa više od toga.
Sudionici konferencije se u svom postupanju žele pridržavati međunarodnog prava, za razliku od rata u Iraku 2003. kad su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici krenuli u pohod bez UN-ovog mandata. Za mandat UN-a je, naime, potrebna suglasnost Kine i Rusije. Međutim, s obzirom na krizu u Ukrajini, ne može se polaziti od toga da bi se Moskva dala uvjeriti u to. Kako je vrijeme odlučujući faktor, Sjedinjene Američke Države neće moći dugo čekati na Rusiju ili Ujedinjene narode te će morati bombardirati područja povlačenja terorista u Siriji i bez UN-ovog mandata. Borba protiv terorizma, koji se lako može preliti iz Iraka i Sirije u Europu i SAD, u biti je zajednički zadatak vojnog saveza NATO, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) ili za Europsku uniju.
Ukoliko situacija postane stvarno ozbiljna, onda ta međunarodna udruženja očito ne služe puno svrsi. Ni NATO, a ni EU se nisu mogli izboriti za jedinstven stav. Tajne službe procjenjuju da u Europi već 2.000 obučenih "spavača" terorističke organizacije "Islamska država" čeka na ispunjenje svog zadatka. Opasnost je, dakle, realna, prije svega u velikim NATO i EU državama Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Jedan Francuz, obučen od IS-a, je već ubio četvero ljudi u Belgiji. Bilo bi, dakle, krajnje vrijeme da se surađuje u Europi, da se više ne izvlači i razmišlja kao u prošlosti da će to Sjedinjene Američke Države već srediti. A nema više ni vremena za skrivanje iza argumenta da su Sjedinjene Američke Države zbog rata protiv Iraka 2003. godine krive za kaotično stanje u toj zemlji i jačanje novih terorističkih skupina. To je možda ispravno, ali ostatak svijeta je najkasnije od 2006. okretao glavu, kad je postalo jasno da je u Iraku nastala jedna ubitačna islamistička teroristička organizacija, koja vrši bombaške napade. Ona je često mijenjala naziv, dok na koncu nije postala opasnost koju danas vidimo. Stotine civila je "Islamska država" - i njezini prethodnici - već proteklih godina brutalno ubila. To se u Europi jedva našlo u središtu pozornosti. Tek nakon opsjedanja tisuća izbjeglica u Iraku i zvjerskih pogubljenja u međuvremenu trojice taoca u proteklih tri tjedna se politika probudila.
Pritisak je postao tako veliki da je predsjednik SAD-a Obama, protiv svoje namjere, morao vojno djelovati. Pritisak je postao također toliki da i njemačka vlada po prvi put isporučuje oružje u krizno područje. A taj pritisak vodi do konferencija poput ove u Parizu. Taj pritisak mora dovesti do toga da nas koalicija voljnih oslobodi od opasnosti prouzrokovane terorizmom. Dosad najavljena sredstva za to neće biti dovoljna.