Komentar: Rat i mir u Europi

U Moskvi su pokazivane rakete, generali su se prsili svojim ordenima, a Vladimir Putin je po kratkom postupku ukrajinsko ratište proglasio ruskom zemljom. Skup suprotan ovakvom ofanzivnom iskrivljavanju povijesti i vojnoj agresiji održan je ovog ponedjeljka u Strasbourgu. On nije mogao biti građanskiji – s glazbom i plesom, uz sudjelovanje građana i niz angažiranih govora. Ali to što naizgled djeluje tako bezazleno, trenutno je najvažniji projekt Europe.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pojasnila je da se Europa mora promijeniti ako želi biti spremna za novu, opasnu budućnost. Takve promjene se u Europskoj uniji ne događaju bez borbe. One se samo djelomično poklapaju sa željama građana koje su iznijeli poslije duge diskusije u Europskom parlamentu. Prijedlozi su se odnosili prije svega na zaštitu okoliša, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. To su teme koje u EU-u građanima leže na srcu. Ali je li sada vrijeme za koncentriranje na tu „normalnu politiku?

Hrabrost za reforme

Na listi želja barem se našlo ukidanje jednoglasnosti u vanjskopolitičkim odlukama. A to je jedna od gorućih tema. Na primjer, od prošlog tjedna u Bruxellesu dan za danom sjede predstavnici zemalja-članica kako bi usvojili šesti paket sankcija Rusiji, koji podrazumijeva i naftni embargo. Za to im je potrebna jednoglasna odluka. Budući da Mađarska tvrdoglavo pruža otpor, taj paket nije do sada usvojen. To je tužna predstava koju bi zemlje-članice mogle okončati, kada bi konačno skupile hrabrost.

Za druge reforme moraju biti izmijenjeni ugovori o Europskoj uniji. To bi mogao biti veliki korak naprijed: zajednički proračun, ubrzano donošenje odluka, više zajedništva. Na početku rata Europljani su dokazali da pod pritiskom mogu djelovati brzo i jedinstveno. Kada bi iz toga izvukli ispravne pouke, bili bi bolje pripremljeni za novu svjetsku situaciju. Naime, nitko u EU-u ne sumnja da je 24. veljače počelo novo računanje vremena i da neće biti povratka na predratno stanje.

Talijanski premijer Mario Draghi vidi „pragmatični federalizam” kao model za europsku budućnost. A francuski predsjednik, koji je uvijek strastveni reformist, nabrojao je jedinstvo, autonomiju i neovisnost kao najvažnije ciljeve. On želi ponovo pokrenuti raspravu o „Europi dvije brzine", kako bi se stvorila struktura u kojoj bi zemlje poput Ukrajine i Gruzije bile neka vrsta pridruženih članica EU-a. To bi bila jedina mogućnost da se ispune velika obećanja data ukrajinskom predsjedniku. Naime, normalni postupak primanja u članstvo traje godinama, ako ne i desetljećima, podsjeća Emmanuel Macron.

Strah da se ne ugrozi postignuto

Macron želi uložiti napore u izmjene europskih ugovora, iako druge zemlje već upozoravaju da je taj proces izuzetno mukotrpan i s neizvjesnim ishodom. Postoji bojazan, kada bi se jednom dirnuli ugovori, da nikada više ne bi bili sklopljeni na postojećoj razini integracije, jer je previše pojedinačnih interesa koji bi spriječili novo potpisivanje.

No i bez promjene ugovora politički je mnogo toga moguće, jer manevarski prostor šefova država i vlada nije do kraja iskorišten. Kada se vidi hrabrost, pa i heroizam u Ukrajini koje europski političari tako neumorno hvale, oni ne bi smjeli dozvoliti da ih blokiraju bojažljivost ili loša iskustva iz prošlosti. To bi bilo uludo trošenje krize koja je najbolja šansa za istinske reforme.

U Strasbourgu se čulo i to da Europa mora postati jedno od velikih carstava kao što su Kina i Sjedinjene Američke Države, koja određuju globalnu budućnost. EU je daleko od toga, ali putovanje mora krenuti u tom smjeru. Europa ne smije više biti ovisna od drugih, ni u proizvodnji čipova, niti u proizvodnji energije ili u obrambenim pitanjima. Francuski predsjednik je spomenuo i snabdijevanje živežnim namirnicama – to je tema o kojoj se opet razmišlja tek od početka rata u Ukrajini.

Snaga je u jedinstvu

Te ideje i planovi o više zajedništva, sposobnosti djelovanja i o većoj neovisnosti jake i ujedinjene Europe suočavaju se s tinjajućim euroskepticizmom u nekim članicama EU-a, a u njih svakako spada i Francuska. S druge strane, ruska agresija uvjerila je skeptike u poljskoj vladi u korist koju donosi članstvo u EU-u. A na mnoge izazove, na primjer u energetskoj politici, mogu se pronaći samo zajednički, europski odgovori.

Vladimir Putin je htio iskoristiti 9. svibnja za proslavu svoje pobjede i europske slabosti. To mu nije uspjelo. Ne bi bilo boljeg odgovora ruskom gospodaru rata, nego pokazati političku snagu EU-a. U novoj povjesnoj situaciji koju nam je nametnula Moskva, snaga može biti samo u zajedništvu. A Europi je, kako bi preživjela, u narednim mjesecima i godinama potrebna ta snaga.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu