Odmah da bude jasno: srdžba i ogorčenje mnogih, zapravo svih socijaldemokrata Njemačke zbog ponašanja njihovog bivšeg predsjednika stranke i bivšeg kancelara Gerharda Schrödera se i predobro može razumjeti. A time i njihovu želju da ga jednostavno izbace iz stranke.
Uporno i tvrdoglavo Gerhard Schröder ustraje na svojem prijateljstvu s ruskim gospodarom rata, Vladimirom Putinom. Nema tome dugo da je, nakon svog drugog posjeta Moskvi od početka rata u Ukrajini, opet pričao kako je Putin spreman na pregovore , dok je ovaj istovremeno slao nove vojnike u rat. To nije izazvalo zgražanje samo u Njemačkoj. Ili: otišao je s unosnog položaja u ruskom koncernu Rosneft tek kad se u Europskom parlamentu čulo kako bi i tog bliskog kompanjona ruskog predsjednika trebalo staviti na popis sankcioniranih osoba na kojem su ruski oligarsi i Putinove ulizice.
Jedva da itko među njemačkim socijaldemokratima - u svakom slučaju nitko tko bi bio spreman to i javno priznati, uopće ima još neke veze sa Schröderom. Naravno da je bivši kancelar nanio golemu štetu svojoj stranci, svojoj domovini, a pogotovo svojim bivšim prijateljima time što se tako uporno drži Putina. Ali je li to dovoljno da ga se izbaci iz stranke? I je li socijaldemokratima baš jako pametno to uopće pokušati?
Nije baš jednostavno nekoga izbaciti
Gradska podružnica stranke u Hannoveru, koja je formalno nadležna za tog spornog člana, je odlučio drugačije i neće pokrenuti postupak isključenja. To je dobra odluka.
Jer za isključenje neke osobe iz političke stranke u Njemačkoj su postavljene velike prepreke. Stranke oslikavaju i predstavljaju političko mišljenje društva i zato moraju i u svojim redovima trpjeti i tolerirati različite stavove i gledišta. Zakon o političkim strankama kaže kako se netko može isključiti iz stranke tek zbog "namjernog kršenja statuta". Ili kod "bitnog kršenja" temeljnih načela dotične stranke.
Schröderovo držanje u direktorskoj fotelji ruskog koncerna može se doživjeti, osobito nakon početka rata, kao nešto neukusno i nerazumljivo - i to misli i autor ovog teksta. Ali strogo uzevši, kakve to veze ima sa strankom kojoj pripada? Kad Schröder u Moskvi brblja o navodnoj Putinovoj spremnosti na mirovne pregovore to jest pljuska hrabrim Ukrajincima. Ali i političari drugih stranaka, počev od stranke Ljevice pa do lokalnih političara CDU-a s područja bivšeg DDR-a, zagovaraju pregovore s Putinom čak i pod uvjetima vladara Kremlja: on ne želi razgovarati s "fašistima" u Kijevu, a ni ne pomišlja povući se iz osvojenih područja susjedne države. Dakle Schröder nije usamljen u tim pozivima da se razgovara s Putinom.
A Angela Merkel?
A što je onda i s bivšom kancelarkom Angelom Merkel koja je dugo, maltene do kraja svojeg mandata prošle godine, uporno stajala iza plinovoda Sjeverni tok 2. (u međuvremenu stavljen na led po kratkom postupku) i uporno ponavljala kako je to tek "gospodarski projekt" slobodnog poduzetništva? Makar joj je odavno trebalo biti jasno što znači takva, još jedna spona s Rusijom na štetu gospodarskih interesa i Poljske i Ukrajine.
Naravno: Schröder je ekstremni slučaj. On je svojim položajima u ruskim tvrtkama od kako je prestao biti kancelarom 2005. zaradio lijep imutak. On sve do dana današnjeg brani Putina kojeg je u njegovo doba nazvao "demokratom najčišćeg kova" i što danas gotovo zvuči kao loš vic. Ali s druge strane, čak i on je osudio rat, što je naglasilo i stranačko povjerenstvo u Hannoveru kod svoje odluke.
Njemačkim socijaldemokratima ionako ne bi bilo lako riješiti se Schrödera na takav način. Deset dugih godina, od 2010. do 2020., SPD-u je bilo potrebno kako bi se riješio bivšeg senatora za unutarnje poslove grada-pokrajine Berlina Thila Sarrazina, unatoč bezbrojnim izjavama i njegovim knjigama u kojima je zagovarao netrpeljivost prema strancima. Bila su potrebna čak tri stranačka disciplinska postupka.
Schröder je žalostan nitko i ništa
Schröder je danas u svojoj stranci crna ovca. Ako netko u inozemstvu još misli kako bivši kancelar još može dići telefonsku slušalicu i nekome u Njemačkoj ili Europi reći što mu je činiti, to je i više nego besmislica. On već odavno nema nikakve konce koje bi mogao vući. Zapravo je on danas gotovo tragična ličnost. Svo njegovo zalaganje za Putina se nipošto ne može vidjeti u politici trenutne njemačke vlade pod vodstvom SPD-a.
Čini se nepodnošljivim, ali možda je ipak bolje da je SPD sad odlučio bivšeg kancelara pustiti na miru. I jednostavno ignorirati ono što govori. U svakom slučaju je to bolje nego pravna bitka koja bi trajala godinama i čiji ishod bi bio neizvjestan.