Komentar: Tmurni oblaci i s juga EU-a
Kao da Brexit nije dovoljan nego se i s jugozapada Europske unije spremaju nevolje za Bruxelles. Jačanje španjolskih lijevih populista ne sluti na dobro. Jer u njihovim upornim odbijanjima da provedu preporuke Europske komisije u financijskim i gospodarskim pitanjima krije se prava bomba za zajedničko upravljanje zonom eura.
Španjolska pati od omraženog "diktata štednje" Europske unije, rado naglašava čelnik Podemosa Pablo Iglesias - i mnogi Španjolci mu očito vjeruju. Ali to jednostavno nije točno: Španjolska nikad nije pobjegla pod "Europski kišobran" kako bi se spasila od bankrota kao što su to učinili Grčka i Portugal. Ona je jedino zatražila i dobila kredite kako bi sanirala svoje propale banke. Za Grke toliko zloglasna "trojka" - koju čine predstavnici EK, Europske središnje banke i MMF-a zato nikad nije ni bila u Španjolskoj niti je išta diktirala.
Puno parola i nikakva rješenja
Španjolska fiskalna politika se formira zajednički u prostoru europske valute eura. Ako je dakle itko provodio mjere štednje u javnom sektoru i reforme u gospodarstvu, onda je to bila konzervativna vlada pod vodstvom Mariana Rajoya koji je povrh toga diskreditiran skandalima s korupcijom. Podemos si je u Europskoj uniji jednostavno stvorio lik neprijatelja, makar to nema veze s realnošću.
Osim toga, Španjolska ne štedi nego žustro stvara više dugova nego što bi uopće smjela po okvirima za stabilnost zajedničke valute. Ali i Europska komisija i druge zemlje eura su zatvorile oba oka i dopustile Španjolskoj takvu iznimku, smatrajući to investicijama koje će donijeti gospodarski oporavak. Ali to se svakako ne može nazvati "diktatom štednje".
Povrh ove političke blokade je Španjolska još i sve nestabilnija. Separatisti u Kataloniji dodatno kompliciraju stvari i nameće se usporedba sa Škotskom u imploziji koja se događa u Velikoj Britaniji. Ako pak sad ljevičari u Španjolskoj povećaju državne izdatke i povise poreze, to će uzrokovati nevolje partnerima u zoni eura jer tako ova zemlja još mnogo godina neće moći ispunjavati uvjete o stabilnosti zajedničke valute.
Ta "politika štednje" koju toliko napada Podemos je barem dovela do toga da gospodarstvo Španjolske opet raste i nezaposlenost lagano - vjerojatno previše polagano pada. Dugotrajna nestabilnost vlade u Španjolskoj koja po svemu sudeći nije završila niti ovim izborima je već dovela do slabljenja gospodarske dinamike. A sve snažniji blok lijevih populista bi lako mogao, kao i u Grčkoj dovesti do zaustavljanja investicija i u najgorem slučaju, zemlju opet gurnuti u recesiju.
Tuga s juga
I u Portugalu Europska unija vidi opasnost, obzirom da je tamošnja ljevičarska vlada prekinula rezanje državnih izdataka i također krši okvire stabilnosti eura. Grčka se pak pretvara u beznadni slučaj i gospodarski pad je uvelike zasluga trenutne vlade. Drži se na površini samo zahvaljujući novcu drugih zemalja zone eura zato jer si iz političkih razloga ne može priuštiti Grexit zbog izbjeglica koje tamo stižu. I u Italiji jača populistički pokret Cinque Stelle (Pet zvijezda), makar se tamo socijaldemokratski premijer Matteo Renzi još dobro drži. On provodi reforme, makar želi i povećati državne izdatke.
Jug Europe tako i dalje tetura u krizi, a lijevi populisti uživaju sve veću podršku. Doduše, tamo oni nisu tako glasni zagovornici napuštanja Europske unije kao u Velikoj Britaniji. Španjolski Podemos želi ostati u Uniji - makar želi da u EU "prestane dominacija Njemačke". Odnedavno je čelnik Podemosa otkrio i političku desnicu i počeo se zaklinjati u "novu domovinu", čime je sve sličniji Nigelu Farageu u Velikoj Britaniji. Talijanski populisti pak žele ostati u Europskoj uniji, ali se žele vratiti talijanskoj liri. Jer i oni su shvatili kako njihova zemlja nema šansi izvan zajedničkog tržišta.
Težak ispit za EU
Velika Britanija je dosad glasno prosvjedovala ako bi neka zemlja EU-a trošila više nego što je smjela i bez Londona, tabor zemalja koje bi se rado više zaduživale je postao veći - Francusku na žalost također moramo tu brojati. Za zemlje poput Njemačke, Finske, Irske ili Nizozemske će biti sve teže čuvati financijsku disciplinu među članicama. Njima zapravo pomaže i Europska središnja banka svojim niskim kamatama, tako da su i pozajmice državama europskog juga za njih povoljne. Ali koliko će dugo moći potrajati to "kupovanje vremena", to je veliko pitanje. Ako sad i Španjolska krene masovno posuđivati novac, onda i šef ESB-a Mario Draghi sa svojim "neograničenim jamstvom" neće moći zaustaviti špekulacije protiv kriznih zemalja juga.
Ili će postati sve bučnije u zemljama koje i plaćaju te povoljne kredite: u Nizozemskoj i populist Geert Wilders želi provesti referendum o napuštanju Europske unije i to ne zato što se protivi mjerama štednje Bruxellesa, nego jer se protivi da njegova zemlja plaća za jug Europe. I njemačka Alternativa za Njemačku želi da ova zemlja napusti zonu eura. Centrifugalne sile u Europskoj uniji su sve snažnije - i na sjeveru i na jugu.