Komentar: U sukobu u Ukrajini treba dati šansu diplomaciji

Dok je svjetska javnost bila zaokupljena nogometnim prvenstvom i eskalacijom na Bliskom istoku, posljednjih dana su se intenzivirali vojni sukobi u područjima na istoku Ukrajine koja su osvojili separatisti. Pritom se upotrebljava sve teže oružje, obaraju se zrakoplovi, a broj žrtava raste. I rat informacijama bilježi nove vrhunce, prije svega retorika političara iz pozadine postaje sve oštrija kao kad na primjer jedan ruski zastupnik traži ciljane vojne napade protiv Ukrajine.

Vojno se i stanje na terenu nešto promijenilo. Snage ukrajinske vlade trenutno vode inicijativu i vrše pritisak na separatističke borce. Od kako su se na brzinu povukli iz simbolički važnih gradova Slovjanska i Kramatorska, sada svoje snage koncentriraju u svoje osnovno područje između gradova Donjecka, Luganska i dijela granice Ukrajine i Rusije. Ovi vojni uspjesi i povratak nadzora nad pojedinim gradovima stvaraju dojam kako je strategija ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka bila ispravna kad se od početka srpnja odlučio na rješenje izvojevano silom.

Moguća vojna pobjeda?

Ipak, politika koja se zasniva samo na sili je rizičan potez vlade u Kijevu jer prijeti krvavi partizanski rat. Ulične borbe u velegradovima poput Donjecka ili Luganska bi dovele do zastrašujućih razaranja i golemog broja žrtava osobito među civilnim stanovništvom.

Povrh toga, time se neće povećati niti povjerenje stanovnika istoka Ukrajine u državnu vlast Kijeva. A u Kremlju i Moskvi bi takva eskalacija nasilja mogla biti povod da ipak pošalju ruske jedinice u istok Ukrajine. Utoliko je golemo pitanje, može li se sukob u Donjecku i Lugansku završiti vojnom pobjedom.

Šansa za posrednike

Zato je dobra i ispravna odluka opet započeti pregovore između predstavnika Ukrajine, Rusije i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju i ispitati mogućnost za prekid neprijateljstava i diplomatsko rješenje. Time se jedva može izbjeći i uključivanje predstavnika separatista u pregovore - isprva putem videokonferencije, kasnije i u neposrednim kontaktima, ali to je i vrlo problematična stavka.

Jer u osnovi, ti pobunjenici bi takvim razgovorima bili uzdignuti na razinu koju nisu zaslužili. Naime, oni nemaju nikakav mandat da zastupaju interese stanovnika u područjima koja su okupirali.

Pregovori u toj kontaktnoj skupini ne smiju dovesti niti do toga da se primirjem postigne praktično odcjepljenje područja Donbasa od Kijeva. Cilj tih razgovora može biti samo da se separatiste potakne na predaju kako bi se spriječilo daljnje prolijevanje krvi.

To i same pregovore stavlja na tešku kušnju, ali zbog tog problema potpuno odustati od svakih pregovora sa separatistima i spas tražiti samo u vojnoj sili bi, zbog zastrašujuće alternative, bio težak slučaj nehaja. A bilo bi i više nego tvrdoglavo vjerovati kako u ovom složenom problemu ima nekakvog jednostavnog rješenja u kojem sve strane ne moraju pristati na neke kompromise.