Zemlja u rasulu
U svijetu u kojemu centrifugalne sile globalizacije razaraju poznate političke poretke, Sjedinjene Države na zlokoban način postaju i neka vrsta nagovještaja i dokaz toga koliko brzo demokratski ustrojena društva mogu iskočiti iz kolosijeka. Ljudi utočište traže u nacionalizmu i digitalnom svijetu. Događaji se ne analiziraju, a to bi bilo nužno. Umjesto toga se ekspresno pronalaze krivci, odnosno žrtveni jarci. Svijet se dijeli na "dobre i loše", na "nas i njih".
Sve to se događa zato što je stvarnost postala toliko stresna, zato što lakih odgovora nema i zato što se, ako se pošteno analizira, dolazi do zaključka da bi bogati morali više dijeliti, jer siromašni to više ne mogu samo mirno promatrati.
Zato u useljeničkoj zemlji SAD-u raste agresija između različitih kultura, vjera, boja kože. Zbog toga se svakodnevno na ulicama ubijaju ljudi, učenici, policajci. Sigurno da to ima veze s lošim Zakonom o oružju, ali i s tim što rasizam još uvijek igra jako veliku ulogu. Postoji još jedna dimenzija problema. Uobičajenom poretku te zemlje prijeti rasulo. Ljudi više nisu spremni prihvatiti posljedice novog svjetskog poretka. To se događa između ostalog i zato što političari ne uspijevaju pronaći odgovarajući jezik uz pomoć kojeg bi došli do rješenja, zajedno s institucijama, sindikatima, državnim i policijskim službenicima, kao i civilnim društvom.
Virtualne Američke Države
Onaj tko 2016. putuje kroz SAD, vidjet će zemlju koja bježi od stvarnosti. U tu sliku uklapa se i čovjek koji se priprema postati sljedeći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a prethodno je postigao veliki uspjeh u jednom reality-show programu.Ljudi traže utočište u virtualnim svjetovima, insceniraju se preko fotografija Snapchatu, Facebooku, Instagramu i drugim društvenim mrežama. Svako tko putuje kroz tu zemlju može vidjeti kako jednogodišnje dijete pravi odgovarajuću grimasu kada gleda u foto-aparat. Putnik može doživjeti kako tinejdžeri subotom u kafiću jedni s drugima uopće ne razgovaraju, ali se spremno namještaju jedni pored drugih kada se pozira za fotografije koje idu direktno na internet.
Stvarnost se pretvara u pozornicu za insceniranje života koji u stvarnosti često ne postoji. Postoje studije koje pokazuju da su za mnoge posjeta restoranu, šetnja pored plaže ili obiteljska večera "doživljeni" samo onda kada su o tome na mreži postavljene fotografije i video-snimke. To ide sve dotle da mnogi ispred policijske postaje u Dallasu padaju jedni drugima u zagrljaj sa suzama u očima samo onda kada su kamere uključene.
Usred te inscenirane stvarnosti sjedi Donald Trump – u svojim dvorcima iz bajki, golf-terenima, zlatnim slavinama u Trumpovom tornju, s licem preplanulima od sprejeva za bojanje kože i lažnom kosom. On sve to mora činiti jer mu nedostaje sadržaja. On to radi jer je odavno naučio obmanjivati ljude. Uspješan je zato što ima toliko mnogo onih koji radije sanjaju o nekim prošlim svjetovima umjesto da rade na budućim.