Žrtve vlastite naivnosti
Mi se svi lakomisleno odnosimo prema našim podacima na internetu. To kažu statistike. Stalno smo na društvenim mrežama i tamo otkrivamo puno toga o nama. Kupujemo na webu, prakticiramo online-banking, ležerni smo kad se radi o sigurnosnom softwareu i lozinkama. Zašto bi političari trebali biti drugačiji?
Oni bi to ipak trebali biti. Zato što je ono o čemu moramo sada pričati, o velikom hakerskom napadu na Bundestag, nešto sasvim druge dimenzije. Tko stoji iza njega? Možemo samo nagađati. Većina političara s kojima se o tome priča pretpostavljaju da se radi o jednoj kriminalnoj skupini, najvjerojatnije s istoka Europe. Možda iza svega stoje i države.
Najtajnije informacije
Sad se vjerojatno mora promijeniti software i hardware, možda i kompletni IT-sustav, to tek treba vidjeti. Napad "prodire" duboko u strukture Njemačkog parlamenta, tiče se i administratorskih prava. I: on očito još uvijek traje.
Stvar je ozbiljna. Odbor za obranu u Bundestagu bavi se primjerice pitanjem izvoza naoružanja, Odbor za vanjsku politiku njemačkom strategijom, njemačkim interesima prema drugim zemljama - i prijateljskim i onima koje to nisu. Razmjenjuju se jako povjerljive, osjetljive informacije. I svejedno se stječe dojam da nije prisutna svijest o tome da mreža preko koje se razmjenjuje sve te informacije, mora biti u skladu s najnovijim tehničkim standardima.
Već tjednima zastupnici ne znaju koliko je napad ozbiljan i što im je sad točno činiti. Predsjednik Bundestaga šuti, nadležni Savezni ured za sigurnost informacijske tehnike (BSI) također, baš kao i Služba za zaštitu ustavnog poretka. Možda šute zato što ni sami ne znaju više. Ako je to tako, onda je situacija stvarno jako zabrinjavajuća.
I to se sve događa u vrijeme u kojem postaje jasnim da američki NSA očito masovno špijunira građane Njemačke, te da ta tajna služba čak vrlo dobro surađuje s njemačkim BND-om. Tu vrijedi isto: reakcije ljudi, a i mnogih političara, kreću se u rasponu između fatalizma ("Takvi su Amerikanci, nikad ih nećemo moći u tome spriječiti") i gotovo naivnosti ("Tko nema što sakriti, nema se čega ni bojati"). Ponekad se tu umiješa i zloba, na primjer kad Amerikanci nadziru i kancelaričin mobitel.
Bezbrižna kancelarka
Apropo Merkel: nekako ova vijest o hakerskom napadu na Bundestag odgovara njezinom držanju. Merkel je odnedavno prisutna na Instagramu, tamo se pod njezinim imenom objavljuju fotografije koje pršte od dobrog raspoloženja. Ali njezin account je vrlo brzo postao cilj ruskih trolova. Pljuštali su postovi puni mržnje i vrlo ljutiti komentari na račun njemačke politike prema Ukrajini. Na to nitko u Uredu kancelarke nije bio pripremljen, na koncu su na brzinu izbrisani svi komentari na ćirilici.
Bezbrižnost, nehaj, možda i naivnost vlade i parlamenta. U Bundestagu su mnogi zastupnici, da se oprezno izrazimo, ljuti zbog toga što je sad kratkoročno moguće ono što je već odavno trebalo postati stvarnost: više digitalnog osoblja, više novca za sigurnosni software, više brige. Hakerske napade se vjerojatno nikada neće moći u potpunosti spriječiti, pa ni one teže. Ali trebalo bi ih uzeti za ozbiljno.