Posljednja šansa za Deutsche Bank

Čovjeku se žuri. „Nema vremena za gubljenje!" Christian Sewing (na naslovnoj slici), koji je manje od tri tjedna na čelu Deutsche Bank, tako objašnjava radikalnu reformu za koju se zalaže. Istina je da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme s njemačkom financijskom kućom broj 1.

Prethodne tri godine, za vrijeme Sewingovog prethodnika Johna Cryana, bile su godine dovođenja stvari u red. Ali stari teret bio je toliko velik, da Cryain nije imao vremena baviti se budućnošću banke. Dok je Cryan je bio buldožer, Sewing bi trebalo biti suptilni arhitekt nove Deutsche Bank.

Zbogom Ameriko, vraćam ti se Europo

Sada bi se moralo dogoditi ono što je odavno trebalo: banka će se koncentrirati na poslove u Njemačkoj i Europi. Poslovanje u SAD-a se smanjuje jer su slabe šanse u borbi protiv velikih kuća s Wall Streeta. Čak i ako se kaže da to „nije povlačenje iz poslovanja u SAD-u" – onda je to ipak „odlazak na rate". Kao što Volkswagen u SAD-u više nikada neće prodavati dizel-vozila, tako će ime Deutsche Bank tamo možda još stajati na nekom poštanskom sandučiću, ali inače će morati reći „baj, baj" američkom tržištu.

Dakle sada preostaje domaće tržište. Njemačka, Europa. Privatne mušterije i tvrtke sada bi ponovo trebale ući u fokusu, kao i oni s debelim novčanicima. U usporedbi sa starim vremenima to je prava mala revolucija. Onaj tko je kao prosječan štediša imao račun u Deutsche Bank o tome može ispričati mnoge priče. Zato što su u Deutsche Bank pomislili da su bolji od drugih, oko privatnih mušterija se nitko nije brinuo. I zato što su radije htjeli biti tamo gdje moćni američki konkurenti imaju svoj Eldorado. Posljedica toga bilo je zanemarivanje domaćeg tržišta.

Arogancija se kažnjava

Kada je njemačkim kompanijama bilo potrebno financiranje ili kada su se planirala velika poslovna udruživanja više se nije obraćalo Deutsche Bank. A financiranje srednje velikog poduzetništva, poznate okosnice jake njemačke privrede, je posebice zanemarivan: „Previše posla, a mala zarada". Takav arogantan stav je Deutsche Bank gurnuo ka ponoru.

Sve to sada treba popraviti. Ali: upravo to poslovanje s njemačkim srednjim poduzetništvom su otkrile druge banke koje su vrlo snažno usidrene u lokalnim sredinama: Commerzbank, kao druga po veličini privatna banka, koja je nakon svoje teške krize bila u potrazi za novim poslovnim prostorom. Dakle, u kompanijama nitko ne čeka na savjetnike iz Deutsche Bank.

U tom smislu Christian Sewing nema jamstvo za uspjeh – iako poduzeće poznaje kao svoj džep: prije dvadeset i šest godina je karijeru započeo u poslovnici u Bielefeldu. Ali Deutsche Bank i dalje ima problem s cijenama: ona je preskupa za ono što se na kraju od nje dobiva. To jasno pokazuju i najnovije brojke.

Velika reforma koja se najavljuje je prije svega skupa. Umjesto prvobitno planiranih 500 milijuna, upravni odbor sada već predlaže 800 milijuna eura za restrukturiranje. To je skupa igra zbog planiranog ukidanja radnih mjesta, prije svega u SAD-u.

Za reformu je potrebno vrijeme, koliko god Sewing stiskao papučicu gasa. U njegovom okruženju će biti onih koji će htjeti stati na kočnicu jednostavno zato što su demotivirani zbog slabih rezultata posljednjih godina.

Nazire li se svjetlo na kraju tunela? Za dvije godine Deutsche Bank će napuniti 150 godina. Hoće li tada biti na samrtnoj postelji – ili će slaviti ojačana? Ja se ne bih kladio na ishod.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.