Konfederacija kao ključ bliskoistočnog mira?

Jumana Ghneimat je prilično sigurna kada je riječ o stavu njezine zemlje: „Ne, koalicije sa Zapadnom obalom Jordana neće biti. Nemoguće je i raspravljati o ovoj ideji", kaže glasnogovornica jordanske vlade. Tim riječima je reagirala na ideju o konfederaciji između Jordana i Zapadne obale Jordana koju je spomenuo palestinski predsjednik Mahmud Abas, a koja je naišla na podršku Washingtona. Zapravo ideja, kako je rekao Abas, a prenose izraelski mediji, potječe od Jareda Kushnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog savjetnika za Bliski istok. Abas je, prema vlastitim navodima, pristao na jedno takvo rješenje ali uz neka ograničenja. On bi, naime, htio da to bude konfederacija između Jordana, Zapadne obale Jordana i Izraela.

Stara/nova ideja

Ideja konfederacije nije nova. Još početkom osamdesetih je izronila u raspravi oko Bliskog istoka. Tada su palestinski vođa Jaser Arafat i jordanski kralj Husein glasno razmišljali o ovoj opciji. Arafat je tražio novo utočište za svoju Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) nakon što ju je Izrael protjerao iz Libanona. Kralj Husein je ovom suradnjom htio povećati svoj utjecaj na Zapadnoj obali Jordana. Ta je regija do Šestodnevnog rata 1967. ionako pripadala Jordanu ali je tada, zajedno s Istočnim Jeruzalemom, pripala Izraelu.

Na kraju ipak nije došlo do dogovora. Iz istog razloga zbog kojeg službeni Aman i dalje preže od ovakve konfederacije. Jordan strahuje od daljnjeg utjecaja ionako snažne palestinske manjine u ovoj zemlji u kojoj su od 9,5 milijuna stanovnika, 1,8 milijuna palestinske izbjeglice. Konfederacija sa Zapadnom obalom i njezinih 2,7 milijuna Palestinaca bi dodatno povećala ovaj utjecaj.

I za Abasa postoji problem, a taj je da Pojas Gaze ne bi bio dio ove državne tvorevine. "Nadležnost" za ovaj dio autonomnog područja bi preuzeo Egipat. No to bi značilo kraj sadašnjeg oblika Palestinskog autonomnog područja koji bi trebao poslužiti kao temelj za neku buduću državu. I definitivno prepuštanje Pojasa Gaze sa svojih 1,8 milijuna stanovnika vlastitoj sudbini.

Prednosti za Izrael

Konfederacija bi za žitelje Zapadne obale Jordana donijela sigurne granice. Isto vrijedi i za Izrael. Polazi se od toga da partneri unutar federacije ne bi kretali oružjem jedni na druge. Plan bi, kako piše dnevnik Al arabi al jaded, Palestincima donio još jednu prednost, a ta je korak dalje u procesu međunarodnog priznanja i samostalnosti.

Izrael nije načelno protiv ovoga plana, ali je i on skeptičan. No dosadašnja ideja o samostalnosti Palestine u Izraelu izgleda ovako: samostalnost na unutarnjem planu, ali odsutnost s međunarodnog parketa. To je pak nešto s čim se Abas ne može složiti.

Prepreka zvana "1967."

Izraelski dnevnik Haaretz špekulira oko toga da bi Abas mogao pristati na ovaj plan kako bi sa sebe skinuo pečat tvrdokornog i nepopustljivog političara. No i sam Abas uviđa, piše nadalje taj list, da ovaj plan nema prevelike šanse za uspjeh isto kao ni Trumpov "deal stoljeća" koji je predviđao naseljavanje Palestinaca na Sinajski poluotok i koji je međunarodno odbačen.

No konfederacija ima malo izgleda za realizaciju i iz jednog drugog razloga: i Jordan i Palestina kao uvjet postavljaju povratak na granice prije 1967. A teško da će Izrael bez velikih ustupaka pristati na ovaj de facto povratak osvojenog područja u okrilje Jordana. To ostavlja otvorenim i pitanje izraelskih naselja na Zapadnoj obali Jordana.

Plan o konfederaciji je na samom početku i ako ikada bude realiziran, trebat će poduzeti još mnoge korake . No ako ništa drugo, ova ideja bi mogla poslužiti kao katalizator za pokretanje dijaloga koji već mjesecima stoje na mjestu.