Konj umjesto stroja 4.0
8. svibnja 2019
Devet je sati ujutro u predgrađu Kölna. U Šumarsko-botaničkom vrtu malo je ljudi. Buka automobila s obližnjih autocesta ovdje se pretvara u tihi šum u pozadini. Posjetitelji se raduju raskošnom zelenilu drveća, cvrkutu ptica, svježem zraku. Malo njih obraća pozornost na tlo. I tu griješe, smatra šumar Elmar Stertenbrink: „Bez zdravog šumskog tla ne funkcionira ni šuma, jer u tlu se razgrađuje sve što drveće odbaci, kako lišće tako i suhe grane." Osim toga, tlo mora biti dobra podloga za klijanje sjemena kako bi se šuma uvijek iznova pomlađivala.
Šumari po nalogu vlasnika ruše drveće, pile debla i brinu se o odvozu. Ono što je u ovoj šumi posebno: za to koriste konje. Jutros su u Šumarsko-botanički vrt grada Kölna kamionom dopremljeni Pit i Carlos. Njihova je zadaća odvući srušena stabla na čistinu.
Šumarstvo 4.0 nije uvijek ekološki održivo
„Šuma grada Kölna nije stara", pojašnjava šumar Michael Hundt. Mnoga stabla su posađena tek u 50-im i 60-im godinama. Šuma se redovito prorjeđuje kako bi preostala stabla mogla slobodno rasti. „Budući da nismo željeli raditi tako puno prosjeka u šumi da bismo do svakog drveta mogli doći strojevima, morali smo naći drugo rješenje. U stvari su postojale samo dvije alternative: ili ljudi koji će drvo prethodno ispiliti na male komade ili konji", priča Hundt.
I odlučili su se za konje. To na prvi pogled zvuči zastarjelo, jer u međuvremenu su i u šumu stigli strojevi i digitalizacija. Drveće se digitalno registrira, dronovi s kamerama pomažu pri šumskoj inventuri. Ogromni strojevi ruše drveće, skidaju mu grane i pile debla na manje komade kako bi ih pripremili za transport. Istodobno bilježe informacije o količini, vrsti i kvaliteti drveta te ih šalju šumarima i pilanama.
No strojevi uništavaju šumsko tlo jer ga svojom težinom zgušnjavaju, pa je na tako utabanom tlu rast novog drveća gotovo nemoguć.
Čovjek i konj: međusobno povjerenje
U međuvremenu su šumski radnici s Carlosom i Pitom ušli u šumu i počeli raditi. Konji strpljivo čekaju da im se na hamove lancima pričvrste posječena stabla. Tek na tihu zapovijed odvlače teret do čistine gdje će ga pokupiti strojevi.
Oni sami traže put kroz šumu. Na cilju se zaustavljaju bez zapovijedi i čekaju šumske radnike koji se saginju i uklanjaju lance s debla. Kada bi ogromni konj sada iznenada potrčao, radnik bi se mogao teško ozlijediti. No i konj i čovjek imaju povjerenja jedan u drugoga.
Čim se radnik uspravi i krene nazad prema šumi, Pit se okreće i lagano kreće zajedno s njim do sljedećeg debla.
Kada se za te radove koriste konji, prosjeci u šumi ne moraju biti tako široki i brojni kao kod upotrebe strojeva. „Inače bi kroz šumu svakih 20 metara trebali prolaziti prosjeci široki 4,5 metara. Vlasnik šume time izgubi 20 do 25 posto površine", objašnjava Elmar Stertenbrink. Za konje je dovoljno prokrčiti put od jednog metra širine i to u razmaku od 40 metara. Osim toga, kopita konja znatno manje uništavaju dragocjeno šumsko tlo.
Konji su traženi
Stertenbrink priča da je u posljednje vrijeme znatno porasla potražnja za konjima, i to ne samo u javnim šumama, nego i u onim privatnima.
A Pit i Carlos sada su zaslužili odmor. Ovi konji teški oko 800 kilograma tri su sata izvlačili po 200 kilograma teška stabla. U slučaju potrebe, oni mogu povući i tonu tereta. Poslije podne ih očekuje još tri sata rada.
Oko trećine teritorija Njemačke je pokriveno šumom. To je veliko blago jer je drvo sve traženije. Osim toga, šume su važne i za našu klimu. Zato je savezna vlada odlučila da pet posto njemačkih šuma prepusti njihovom prirodnom razvoju. Ostatak će i dalje biti iskorištavan, ali na ekološki održiv način. U Kölnu se to već provodi.