„Kopači zlata“ u brazilskoj prašumi

Kontejnerski brod "Aliança Europa" na kojem je 1.500 kontejnera polako se probija po najvećoj rijeci na svijetu, Amazoni. Već 12 godina brodom upravlja Emanuel Brasil Diaz Guerreiro a njegov je cilj je grad Manaus. „Po Amazoni nekad ideš do 100 metara od obale brodom koji je dugačak 200 metara“, kaže kapetan Brasil. „To je labirint zavoja. To zahtijeva punu koncentraciju, čitavo vrijeme upravljam ručno.“

Brod pripada brodarskoj tvrtci "Aliança", vodećoj brazilskoj tvrtci za transportne usluge. A to je sestrinska tvrtka velike njemačke brodarske tvrtke "Hamburg Süd".

Logistički izazov

"Hamburg Süd" već odavno je nazočan tamo gdje brojna poduzeća okušavaju svoju sreću pa tako i u Manausu koji je od 1967. zona slobodne trgovine. Brazil ih privlači u prašumu poreznim i carinskim olakšicama. To je geopolitička odluka, jer radi se o području kroz koje još nisu izgrađene ceste ni željezničke pruge. Do Manausa se može samo vodom ili zrakom.

Pristanište u Manausu sastoji se uglavnom od pontona. Jer, razina vode može varirati i do 14 metara između kišnog i sušnog razdoblja. Na obali su kontejneri tvrtke "Hamburg Süd" naslagani jedan na drugi poput nebodera.

"Indijanska industrija"

Oko dva kilometra od moderne kontejnerske luke nalazi se trajektno pristanište, takozvani Porto Flutante: tu je živahno središte grada. Tu se vidi stari Manaus koji čezne za obnovom. Tijekom radnog tjedna tu je jako živo. Ali, danas je nedjelja. Ulice su prazne. Antonio Jacare koji već 32 godine ovdje prodaje suvenire nada se da će živahnije biti za dvije godine, u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. "Bio sam jednom u Rio de Janeiru", pripovijeda on. "Mnogi su me zafrkavali da sam "Indijanac". Često su me pitali, hodaju li kod vas žene još gole? Odgovarao sam, hodaju. Ali, moj gospodine, sve što imate u kući, sve smo mi napravili: plazma-televizore, motore za čamce, gume, televizore, zabavnu tehniku. Sve smo napravili mi Indijanci u industrijskoj zoni Manaus!"

Ponedjeljkom mnoštvo autobusa koji kreću svake minute vozi ljude u zonu slobodne trgovine. Zona je velika kao i čitavo područje grada Manausa. Tu su smješteni brojni globalni igrači: Honda, Nokia, Yamaha, Panasonic, LG, Philips, Sanyo, Kodak, Xerox i brojni drugi. 80 posto svih elektroničkih aparata u Brazilu potječu iz Manausa uz to i gotovo svi motocikli na brazilskim cestama. A brazilsko tržište je nezasitno.

Tek početak

U upravi zone slobodne trgovine nalazi se odjel za investicije (SUFRAMA – Superintendencia da Zona Franca de Manaus). Tromjesečna konferencija za novinare počima himnom savezne države Amazonije. A onda se objavljuju najnovije brojke. Ukupne investicije: 11 milijardi dolara. Promet robe u 2011. godini: 40 milijardi dolara. U industriji je izravno zaposleno 120 tisuća ljudi. I sve je to tek početak, smatra šef SUFRAMA-e Oldemar Ianck. "Nedavno je ovdje bila naša predsjednica Dilma Rousseff i otvorila je novi most preko Rio Negra dug 3,2 kilometra", kaže Ianck dodajući da je predsjednica najavila stvaranje "regije metropole". Cilj je ekspanzija. Osim toga, porezne olakšice za Manaus trebale bi biti produljene za još 50 godina. "Naša perspektiva je usmjerena na rast, stvaranje radnih mjesta, povećanje proizvodnje. Manaus bi trebao postati ogledni primjer za zaštitu okoliša. Mi stvaramo brojna radna mjesta na malom području, kako ljudi ne bi morali sjeći prašumu da bi preživjeli", kaže Ianck.

Bujanje gospodarstva u Amazoniji nije ništa novo. Već krajem 19. stoljeća je kaučuk od zabitnog mjestašca Manausa napravio velegrad s alejama, električnim tramvajem i operom. Dvadeset godina kasnije su, međutim, pale cijene kaučuka. Propadanje svjetski poznate operne kuće postalo je simbolom propadanja čitavoga grada.

Privlačna njemačka kuhinja

Gradnjom novog stadiona nazvanog "Arena da Amazonias" Manaus želi pokazati snagu i viziju budućnosti. Hamburški arhitektonski ured Gerkan, Marg und Partner (gmp) gradi stadion za 45.000 gledatelja koji bi trebao biti gotov do 2014. Pritom se vodi računa o ekstremnim klimatskim uvjetima i indijanskoj likovnoj tradiciji. Pritom se postavlja pitanje, koliko smisla ima graditi stadion u gradu u kojem nema poznatog nogometnog kluba, nego će se odigrati tri utakmice tijekom Svjetskog prvenstva. Arhitekt Burkhard Pick upozorava da je uz stadion vezana i infrastruktura te da se očekuje i porast broja turista.

Većem broju turista nada se i Rolf Joest. Ovaj vlasnik restorana već godinama u Manaus uvozi njemačku kobasicu i kupus. Restoran je otvoren prije sedam godina. Na početku je uglavnom imao europske goste. Ali, u međuvremenu su 80 posto gostiju Brazilci. Joest je zadovoljan što njegova njemačka kuhinja privlači brojne goste 9.000 kilometara od domovine.

Autor: Leif Karpe/Christoph Goldmann/Anto Janković

Odg. urednik: Željka Telišman