Korona-obveznice i načelo mušketira?

"Svi za jednog, jedan za sve." To je načelo trojice mušketira (i d'Artagnana!) u romanu Alexandrea Dumasa. Ali Europska unija nikad nije željela ići tako daleko i biti hrabra kao mušketiri.

Njezin omiljeni moto je klauzula o (ne)podršci. Članak 125. Ugovora o funkcioniranju Europske unije isključuje da EU jamči za dugove zemalja članica.

Pitanje je samo, kako na najbolji način prebroditi veliku krizu: hrabrošću mušketira ili rezerviranom klauzulom o nepodršci?

Pritisak raste

Svakako, Europska komisija je stavila na raspolaganje milijarde eura iz posebnih fondova, privremeno je dopušteno prekoračenje praga proračunskog deficita (3 posto BDP-a) i ukupnih državnih dugova (60 posto BDP-a) za zemlje eurozone, a i Europska središnja banka (ESB) je još više otvorila svoje blagajne. Ali, je li to dovoljno?

Nije, kažu šefovi država i vlada devet zemalja eurozone: Francuske, Italije, Španjolske, Belgije, Irske, Portugala, Grčke, Slovenije i Luksemburga.

S obzirom na veliku krizu oni pozivaju zajednicu da se zajednički zadužuje - preko takozvanih korona-obveznica. Obveznice su vrijednosni papiri s fiksnom kamatnom stopom. "Imamo posla sa simetričnim eksternim šokom, za koji nije odgovorna ni jedna zemlja, a čije negativne posljedice svatko mora trpjeti", kaže se u njihovom zajedničkom pismu predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu.

Sjećanja na dužničku krizu

Formulacija "šok za koji nije odgovorna ni jedna zemlja" izabrana je vrlo pažljivo. Jer, korona-krizu treba razlikovati od dužničke krize u eurozoni, koja je započela nakon financijske krize prije više od deset godina.

Tada su zemlje poput Grčke, Španjolske i Italije optuživane da su suodgovorne za financijsku krizu zbog nesavjesnog upravljanja proračunom ili nedovoljnog bankarskog nadzora i provjere. Na financijskim tržištima su vlade tih zemalja mogle posuđivati novac samo po visokim kamatama, tako da nisu imale manevarskog prostora za investiranje.

Čak su i tada zahtjevi za zajedničkim zaduživanjem i uvođenjem euro-obveznica bili jako glasni. Njihove kamatne stope su znatno niže, jer za njih jamče i ekonomski jake zemlje.

Njemačka je bila najveći protivnik euro-obveznica, a podržale su je Austrija, Nizozemska, Finska i Estonija. One su se pozivale na europsku klauzulu o tome da EU ne jamči za dugove svojih članica i, u skladu s tim, kriznim zemljama poručile: zašto bismo jamčili za vaše dugove, ako niste u stanju dovesti u red svoje financije?

Ne iz Berlina

Tada su se protivnici euro-obveznica izborili za svoj stav. Umjesto euro-obveznica stvoren je paket za spašavanje nazvan ESM (Europski mehanizam za stabilnost). Ovisno o svojoj financijskoj snazi, zemlje eura sudjeluju u temeljnom kapitalu ESM-a, koji zauzvrat po povoljnim uvjetima uzima novac na tržištu kapitala i pozajmljuje ga kriznim zemljama.

Prednost konstrukcije: članice ne snose odgovornost za sve, već samo za iznos svojih depozita (u slučaju Njemačke najmanje 190 milijardi eura). Pored toga, krediti se kriznim državama odobravaju uglavnom uz zahtjeve za vođenje politike štednje, čije se poštivanje nadzire.

Njemačka kancelarka Angela Merkel tada je bila protiv euro-obveznica i zajedničkih dugova, a i danas je protiv toga. "Vjerujem da s ESM-om imamo krizni instrument koji otvara mnoge mogućnosti koje ne dovode u pitanje osnovne principe našeg zajedničkog, ali odgovornog djelovanja", rekla je Merkel nakon summita EU-a prošlog tjedna. Po navodima financijskih stručnjaka, ESM ima na raspolaganju oko 400 milijardi eura.

Talijanski premijer Guiseppe Conte, čija se zemlja trenutno posebno teško snalazi u korona-krizi, ne vjeruje u ovo rješenje. Na summitu je odbacio prijedlog da od ESM-a zatraži kredit, kao što to rade zemlje koje se nalaze u ekonomskoj krizi.

Velike krize, velika sredstva

"Što uraditi? Želi li svaka država članica ići svojim putem", pitao je talijanski premijer Conte u intervjuu za prvi program njemačke televizije ARD u utorak navečer (31. 3. 2020.), pozivajući se na ogromni paket pomoći od dvije tisuće milijardi dolara, kojim SAD reagira na korona-krizu.

"Ako ne bude zajedničkog, brzog, ozbiljnog i koordiniranog odgovora, Europa će biti sve manje konkurentna, čak i na globalnom tržištu", rekao je Conte. Njemački porezni obveznici ne trebaju se bojati, poručio je talijanski premijer Nijemcima u udarnom terminu na televiziji. Korona-obveznice ne znače da će oni "morati platiti i jedan euro na račun talijanskog duga".

Prije gotovo deset godina, za vrijeme dužničke krize i krize eura, njemačka vlada  je mogla biti sigurna da većina vodećih ekonomista dijeli njezino mišljenje i odbacuje uvođenje euro-obveznica. S korona-krizom to više nije slučaj.

"Europa mora pokazati iza čega stoji"

Sedam uglednih ekonomista, među kojima i šef Instituta za njemačko gospodarstvo (IW) Michael Hüther, bivši član skupine stručnjaka koja daje ocjenu gospodarskog stanja u Njemačkoj Peter Bofinger i šef Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kiela (IfW) Gabriel Felbermayr javno se i na sva zvona zalažu za euro-obveznice.

"Jaki moraju pomoći slabima. Sada je trenutak kada sudbinska zajednica Europljana mora pokazati na kojim pozicijama stoji ", kaže se u apelu vodećih ekonomista, objavljenom istovremeno u petorim europskim novinama.

Zajedničko zaduženje od 1.000 milijardi eura u vidu obveznica bio bi "jasan znak da se EU u krizi drži zajedno. Ovaj signal se ne bi mogao prečuti. To bi značilo da svaka ugrožena zemlja ne bi morala pojedinačno moliti za pomoć, već bi Europljani zajednički svladavali krizu", kažu ovi ekonomisti.

Za inače trezvene gospodarske stručnjake to zvuči kao prisega mušketira: Svi za jednog, jedan za sve. Do prije desetak godina sam šef IW-a Hüther bio je kategoričan protivnik zajedničkog zaduživanja.

Jednokratan potez?

Za ovaj potez postoji jedan povijesni primjer iz prošlosti, objasnio je Hüther svoj stav u intervjuu za radio Deutschlandfunk. 1975. je Europska zajednica izdala zajedničke obveznice za ublažavanje tadašnjeg naftnog šoka. "To očito nije bio problem u to vrijeme, zašto ne bismo mogli postupiti na isti način i u ovoj krizi", pita jedan od vodećih njemačkih ekonomista.

Kancelarka Merkel i njezini ministri financija i gospodarstva vjerojatno bi odgovorili: zato što 1975. u zakonu tadašnje Europske zajednice nije postojala klauzula o (ne)podršci. I zato što bi Savezni ustavni sud vjerojatno oborio odluku o uvođenju korona-obveznica, pozivajući se upravo na tu klauzulu. I zato što su stanovnici Njemačke jako sumnjičavi prema euro-obveznicama. I zato što sada postoji stranka Alternativa za Njemačku (AfD) koja je osnovana u dužničkoj krizi zbog otpora prema prevelikoj solidarnosti. I zato što je vrijeme mušketira prošlo.