Koronavirus i pitanje izbjeglica

„Sada je mirno. ‘Ilegalni migranti‘ su vraćeni", kaže Stavros Tzamalidis, načelnik Kastaniesa. Malo mjesto na grčko-turskoj granici je prije izbijanja korona-krize bilo u centru pažnje svjetske javnosti. Nakon što je Turska koncem veljače otvorila svoju granicu prema Grčkoj tisuće izbjeglica se tjednima pokušavalo probiti preko žičane ograde u Grčku s nadom da će moći krenuti dalje prema (zapadnoj) Europi. Sada je opet sve mirno na ničijoj zemlji između Europe i Turske. "Oni su zapalili šatore", kaže Tzamilidis: "Mi ne znamo zašto su odjednom udaljili migrante. Ili zbog korone ili se Erdogan umorio i poželio promjenu..."

BND govori o orkestriranoj akciji

Kastanies je miran gradić. Turski turisti ovdje dolaze u jednodnevne izlete na ručak ili kako bi konzumirali alkohol koji je u Turskoj postao vrlo skup. Tzamalidis smatra da su odnosi dvije zemlje u teškoj krizi: „Bit će teško nakon žestokih sukoba ponovno se vratiti svakodnevici. Ipak naravno da naši prijatelji na drugoj strani ostaju i dalje naši prijatelji. Mi nemamo problem s ljudima."

Čini se da su ljudi na grčkoj strani s pravom bili nepovjerljivi kada je riječ o iznenadnom dolasku izbjeglica na grčkoj granici. Prema navodima medija u međuvremu i BND (njemačka tajna inozemna služba) polazi od toga da je Ankara ovom akcijom svjesno upravljala. Istim autobusima, kojima su izbjeglice sada odvedene, turska strana ih je transportirala u Edirne na turskoj strani granice.

Dalje na sjeveru, na bugarskoj granici, sve je bilo mirno. Erdogan je ciljano birao Grčku. On se nadao da će porasti grčki nacionalni osjećaji i da će više nego kritična situacija na otocima eskalirati.

Njegov plan: ucjena Europe tako što će EU pokazati kako je sama zakazala kada je riječ o izbjegličkoj politici. Njegov cilj: prisiliti NATO da se uključi na njegovo bojno polje u Siriji. Svjetski tisak mu je za to ponudio adekvatnu pozornicu. Došlo je do napetosti između grčke i turske vojske. A onda mu je koronavirus osujetio plan. Svjetski mediji su se povukli i sada je i turski predsjednik morao priznati poraz. Virus je riješio situaciju na tursko-grčkoj granici– u najmanju ruku na nekoliko mjeseci.

Bez opuštanja na otocima

U Turskoj, prema službenim podacima, boravi oko četiri milijuna izbjeglica, prema neslužbenim navodima i znatno više. U Grčkoj se, prema navodima vlade, nalazi oko 100.000 tražitelja azila, 41.000 njih je na otocima Lezbos, Samos, Chios, Leros i Kos. Među njima je i 20-godišnja Somaya iz Afganistana. Ona živi u službenom kampu u Moriji u smještaju koji barem prkosi vjetru. Samo rijetki dijele ovaj tužni luksuz. Oko kampa je formiran postapokaliptični šatorski grad, tzv. džungla. Ovdje živi najveći dio od oko 21.000 izbjeglica s Lezbosa u šatorima i kartonskim kutijama. „Trenutno je jako hladno. Život je težak. Mnogo je kišilo", kaže Somaya.

Trenutno brojni ljudi strahuju od virusa: „Jedva da imamo vodu, a izbjeglice ovdje ne znaju što se događa. Može li se zaraziti virusom? Zabrinuta sam", kaže Somaya. No ona sama želi pomoći i kao volonterka se uključila u rad danske humanitarne organizacije „Team Humanity". U Hope-&-Peace-Centru dijeli hranu i odjeću. U vlastitoj produkciji se šiju zaštite maske i dijele u kampu. Uz to se dijeli sapun i flajer s instrukcijama.

Radije riječi nego mjere

Prije dva tjedna je Atena donijela uredbu o ponašanju u doba korone u izbjegličkim kampovima. U njoj se navodi da su posjeti ili aktivnosti unutar kampa zabranjeni. Stanovnici se trebaju kretati unutar kampa samo ako je to nužno. Kupovinu izvan kampa smije obavljati samo još jedan član obitelji koji u posebnim policijskim autobusima bude odvezen do određenih prodavaonica. Od 19 sati je na snazi policijski sat. Nova pravila tražiteljima azila uz to zabranjuju korištenje bankomata u obližnjim selima. Vlada je najavila da će bankomate instalirati direktno u kampu, ali kada – to još nije jasno.

Odredbama se također ljude upozorava da se moraju pridržavati higijenskih mjera. Apostolos Veizeis iz organizacije Liječnici bez granica se pita kako da to učine? „Sve je prepuno. To su idealni uvjeti za širenje Covida-19. Mjesecima se smeće ne odvozi. 1.300 ljudi koristi istu slavinu. Brojni nemaju uopće pristup vodi, struji ili toaletu i vrše nuždu pod vedrim nebom."

Politička kalkulacija na račun izbjeglica?

Vlada o svemu šuti. Čak i nakon više upita Deutsche Wellea kako u kampu namjerava provesti mjere, postoje li konkretni planovi evakuacije i vrše li se uopće testiranja na koronavirus, vlada je samo, kao odgovor, poslala već objavljeni katalog o donesenim mjerama.

Apostols Veizeis smatra da su mjere zaštite od korone koje je donijela vlada licemjerne. One su, kako on kaže, prije svega usmjerene u cilju zaštite lokalnog stanovništva i diskriminiraju tražitelje azila u kampovima koji su i dalje nezaštićeni. Upravo ljudi koji pripadaju rizičnoj skupini bi trebali biti evakuirani. Na cijelom Lezbosu, kako on kaže, postoji samo pet kreveta za intenzivnu njegu, na Samosu samo dva. Tri liječnika iz Ministarstva zdravstva su se u Moriji brinula za 20.000 ljudi i pri tome nisu imali ni lijekove ni potrebni medicinski materijal na raspolaganju.

Veizeis pretpostavlja da grčka vlada virus koristi u vlastite političke svrhe: „Ako sada kažu da je vrijeme da se bude oprezan i da je najsigurnije smjestiti izbjeglice u zatvorene centre onda oni jednostavno pokušavaju konačno provesti ovaj koncept."

Do sada je Atena oštro kritizirana zbog zatvorenih centara – i to od strane organizacija za zaštitu ljudskih prava, EU-a i lokalnog stanovništva. I dok je Ankara zbog virusa povukla ručnu kočnicu čini se da Atena koristi izbjeglice za eskalaciju.