Koronavirus u Francuskoj: zaposlenici sami na bojišnici?

Posljednjih dana Laurance (pravo ime je poznato redakciji) ima osjećaj da se bori protiv vjetrenjača. Ne samo jer svakog dana stotine ljudi dolazi u njezinu samoposlugu južno od Pariza u kojoj ona radi već 17 godina, već prije svega jer se na svom poslu osjeća kao ostavljenom na cjedilu. Njezini pretpostavljeni ne poduzimaju ništa kako bi ju zaštitili od zaraze, kaže Laurance.

Isti osjećaj imaju mnogi zaposlenici u takozvanim strateškim firmama - oni moraju raditi usprkos mjera ograničenja kretanja koje je proglasila francuska vlada. Zato sada neki prijete da će prestati s radom - što bi francusku privredu, ionako teško pogođenu koronakrizom, dodatno usporilo.

"Osjećamo se kao topovsko meso. Šalju nas na bojišnicu, bez da nam daju sredstva za obranu od virusa", kaže ova 57-godišnja prodavačica u razgovoru za DW. "Naš šef se prvih dana uopće nije brinuo za nas, nije nam osigurao ni zaštitne maske ni sredstva za dezinfekciju. Ja sam si to sama morala nabaviti. Mi zaposlenici smo sami morali razviti sistem kako blokirati vrata, da ne bi previše ljudi istovremeno bilo u dućanu."

Zabrana nošenja maski i rukavica

U Francuskoj su od pretprošlog vikenda zatvoreni svi restorani i barovi, već tjedan dana su zatvorena i sva sveučilišta i škole. Od utorka je na snazi djelomična zabrana izlaska iz kuće. Trenutno je ta mjera na snazi za sljedeća dva tjedna, ali će ona po svoj prilici biti produžena. Iz kuće se smije izlaziti samo iz vrlo opravdanih razloga i uz pismeno jamstvo koje ljudi sami ispunjavaju. No takozvane "nužne" firme i dalje rade - kao primjerice samoposluživanja. To važi i za poslove koje nije moguće raditi od kuće, u home officeu.

I u drugim branšama koje važe za nužne - poput primjerice banaka, policije ili pošte - se zaposlenici tuže da se poslodavci ne brinu dovoljno za njihovu sigurnost. Već su zabilježeni slučajevi poštara koji su odbili raznositi poštu, a neki policajci su najavili da više neće kontrolirati poštivanje mjera ograničenja kretanja. "Vlada nam je zabranila da pri takvim kontrolama nosimo maske ili rukavice - osim kada postoje jasni simptomi zaraze", kaže za DW Thierry Clair iz sindikata policije UNSA. "A poznato je da mnogi ljudi ne pokazuju nikakve simptome, mada u sebi nose virus i mogu zaraziti druge."

Još apsurdnija je situacija u nekim firmama koje na prvi pogled i nisu baš strateški važne. Laurent Degousée iz sindikata SUD smatra primjerice da nema razloga za nastavljanje rada u skladištima Amazona: "Nije mi jasno zašto bi Amazon bio strateški važna firma. Tamo ljudi rade na vrlo skučenom prostoru zajedno, a pritom nemaju ni maske ni sredstva za dezinfekciju."

Puno "strateški važnih" firmi

Patrick Martin, potpredsjednik udruge poslodavaca Medef, s tom se procjenom ne slaže: u cijeloj Francuskoj postoji manjak zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju i logično je da se njima opskrbljuje u prvom redu osoblje u zdravstvu. "Naša privreda si ne može dozvoliti da se zatvori još više poduzeća i tvornica. Jer više firmi no što se to misli je nužno za funkcioniranje društva."

Kao primjer on navodi proizvođače plastičnih folija i ambalaže za pakiranje hrane. "To bi zaposlenici trebali imati na umu, prije nego prestanu dolaziti na posao - mada ja naravno razumijem da ih je strah. Ali u protivnom će doći do potpunog zaustavljanja proizvodnje."

Vlada je u međuvremenu u više navrata apelirala na zaposlenika strateški važnih poduzeća da ne obustavljaju posao, a produžena je i mogućnost da poslodavci zaposlenima koji dolaze na posao isplate poseban bonus od 1.000 eura - mjera koja je svojedobno uvedena u vrijeme štrajka žutih prsluka.

No to nije dovoljno, smatra Christian Gollier, direktor Toulouse School of Economics. Po njegovoj procjeni bi u slučaju da mjere ograničenja kretanja potraju dva mjeseca francuski društveni proizvod mogao pasti za 15 posto. "Zadatak je države da osigura zaposlenima sredstva zaštite, a poslodavci bi trebali isplaćivati premije kako bi ljude motivirali da dolaze na posao", kaže on u razgovoru za DW.

Marc Touati, šef pariške investicijske firme ACDEFI smatra da je iz još jednog razloga izuzetno važno da važna poduzeća i dalje rade: "Ukoliko nam ne pođe za rukom da održimo barem minimalnu razinu proizvodnje, moglo bi u nekom trenutku doći do pobune i pljački", upozorava on.

Solidarnost, usprkos individualističkoj kulturi?

Mada se mnogi zaposlenici, prije svega oni sa slabijim plaćama, i u normalnim okolnostima osjećaju prepušteni sudbini i nedovoljno cijenjeni, a sada još više, sociolog Jocelyn Raude ne vjeruje da će na kraju doista mnogi prestati dolaziti na posao. "Francuska doduše, jednako kao i druge europske zemlje, ima vrlo razvijenu individualističku kulturu i ljudi se u prvom trenutku, obuzeti strahom, povlače. No studije pokazuju da su ljudi vrlo otporni u kriznim situacijama. Nakon prvih paničnih reakcija oni ipak razvijaju osjećaj solidarnosti i brinu se jedni za druge", kaže Raude.

To pokazuje i prodavačica Laurence. Ona je doduše prijetila da neće doći na posao, ali malo je vjerojatno da će tu svoju prijetnju ostvariti. "Svaki puta kada idem na posao ja se bojim i vrlo sam napeta. Ali meni je jasno da nas zemlja treba. Supermarketi ne mogu naprosto zatvoriti vrata - što će ljudi onda jesti?" Ona se nada da će njezin poslodavac barem osigurati neka sredstva zaštite, poput maski i rukavica. To bi Laurence pružilo barem donekle osjećaj sigurnosti.