Koronavirus u SAD-u: navala na trgovine oružja

U dućanu „Greta's Guns" opet se javlja telefonska sekretarica: „Zbog velikog broja poziva trenutno se ne možemo javiti." U trgovini u mjestancu Simi Vallez u Kaliforniji u kojoj se prodaje oružje posla očito ima preko glave. Dućan se nalazi u blizini jedne crkve i filijale lanca supermarketa Walmart.

„Do daljnjega su na snazi naša normalna radna vremena. Najbolje ćete s nama stupiti u kontakt preko e-maila ili Facebook Messengera." I to tako u danima u kojima je većina trgovina već odavno zatvorila vrata?

Alex Villanueva, šerif u okrugu Los Angeles, zapravo je sredinom ožujka obznanio da se moraju zatvoriti svi dućani koji ne obavljaju funkciju temeljne opskrbe stanovništva. Tada je zavladalo veliko uzbuđenje među vlasnicima oružja i onima koji ga namjeravaju kupiti. I devet dana kasnije (28.3.), Villanueva se ponovno javio te uputio građane na novu poruku američke vlade: uvoz, proizvodnja i prodaja oružja je sastavio dio temeljne opskrbe stanovništva, stoji u priopćenju.

Od izbijanja COVID-19, i u SAD-u su police u trgovinama prazne kao i u drugim zemljama svijeta. WC-papir je tražena (i oskudna) roba, tjestenina i riža u mnogim dućanima rasprodani. Strah od nesigurne budućnosti ipak Amerikance nije natjerao da u većim količinama skladište kod kuće samo namirnice i kućne potrepštine, već o oružje i streljivo. I to je sad tražena roba.

Nova lica u trgovini oružja

"U posljednje vrijeme sam imao puno novih mušterija", kaže Josh Lowry. On je vlasnik jednog dućana s oružjem u Tigardu, mjestu koje se nalazi nešto južnije od (uglavnom liberalnog) Portlanda u Oregonu, na zapadnoj obali SAD-a. Asortiman se sastoji od puški i pištolja, streljiva i noževa, tu je i poseban kutak za lovce. "Naše mušterije se brinu zbog vlastite sigurnosti", naglašava Lowry. „Boje se da će policija imati previše drugog posla i osjećaju se prisiljenima da stvari uzmu u svoje ruke." Korona-kriza i na taj način otkriva koliko je veliko nepovjerenje u državu.

U Lowryjevom online-shopu većina oružja je već rasprodana, posljednja objava na Facebooku je ustvari najava da će radno vrijeme biti skraćeno: „Ne stignemo u ovom ludilu ispuniti sve zahtjeve kupaca, i sad se moramo pobrinuti da ponovno popunimo naše zalihe i obradimo zahtjeve."

Pod „zahtjevi" misli se između ostaloga na takozvane Background Checks, provjere na temelju kojih se donosi odluka smije li netko kupiti oružje ili ne. Pritom se osobne podatke potencijalnih kupaca uspoređuje s podacima iz jedne baze podataka u kojoj su registrirani prijestupi građana i druge osobne informacije. FBI ovih dana registrira rekordan broj takvih provjera. U veljači 2020. bilo ih je nešto više od 2,8 milijuna, prošle godine je u prosjeku ih je bilo nešto više od 2,36 milijuna mjesečno.

Zakonske promjene

U SAD-u je u prošlosti bilo više događaja koji su bili povod za nagli porast potražnje za oružjem i streljivom. Na primjer izbor predsjednika Baracka Obame. Ili protestni marševi u ožujku 2018. Diljem zemlje su sudionici okupljanja pod motom "March for Our Lives” zahtijevali rigoroznije zakone o oružju. Moguća zabrana uvijek u pravilu utječe na pojačanu potražnju.

Duge kolone koje se moglo protekli tjedan vidjeti u brojnim američkim saveznim državama su bile plod činjenice da je odjednom počelo dolaziti više mušterija nego inače, ali i zbog činjenice što je samo određeni broj ljudi mogao istovremeno ući u trgovinu. U nekim naseljima je granica bila deset osoba, u Oregonu trenutno samo šest.

Bez povjerenja u policiju

Drew Woods živi u Louisiani i radi na jednom tegljaču. Njegova obitelj je oduvijek rado išla u lov i ribolov. U njegovom djetinjstvu vatreno oružje je bilo sastavni dio obiteljskog života, i danas uvijek nosi oružje sa sobom. „Kad sam imao 18 godina kupio sam si prvi vlastiti komad oružja. Od 2009. uvijek sa sobom nosim pištolj, skriveno naravno." Woods se tako osjeća sigurnije. Ali ne pokazuje svoje oružje otvoreno, jer mu smetaju reakcije drugih ljudi. „Neki odmah pomisle da ću ih opljačkati." U razgovoru za DW i on spominje zabrinutost da bi zbog korona-krize policija mogla imati problema u obavljanju svog posla. Na internetu je Woodsu u oko upalo jedno priopćenje policijske postaje u Cincinnatiju, Ohio. I ono ga zabrinjava. Policija je priopćila da i njezini službenici moraju paziti na distancu i ubuduće ne mogu osobno dolaziti na mjesta na kojima se dogodi neko nedjelo.

Umjesto toga bi se prijave trebalo obrađivati telefonski ili online. Ali u službenom priopćenju ipak se naglašava da će policija i dalje u hitnim slučajevima izaći na teren, na primjer ako se osumnjičenici još nalaze na mjestu zločina, odnosno ukoliko je potrebna medicinska pomoć.

Obrana vlastite obitelji

Dennis Williams živi u saveznoj državi New York. Blizak je Demokratskoj stranci što se tiče brojnih političkih pitanja, ali i on se prije gotovo godinu dana odlučio nabaviti pištolj. Nakon dugotrajnog razmišljanja, ovaj 51-godišnji obiteljski čovjek se odlučio za model Walther PPK/S .380, pištolj koji potječe iz Njemačke i često ga se koristi u obrani. „Kada sam čuo za epidemiju kupio sam relativno mnogi streljiva. Nije to bila izravna reakcija na širenje koronavirusa, ali je bila reakcija na činjenicu da u situacijama poput ove vrlo brzo zavlada nestašica streljiva i onda su police u dućanu dugo vremena prazne." To je svojevrsna lančana reakcija: puno ljudi istovremeno pretpostavlja da će doći do nestašice i onda se pokušaju opskrbiti prije nego što bude prekasno. Slično je i kod WC-papira.

I Paul Broshear se hrtio osigurati. Ona je imao dovoljno oružja i streljiva, ali je odlučio neke od tih komada „prepisati" na druge članove svoje obitelji. „Za svaki slučaj", kaže on za DW. „Kako bi oni bili primjereno pripremljeni." I kaže da bi bio najsretniji kada nitko ne bi morao koristiti pištolje, odnosno kad bi svi u obitelji na koncu zbijali šale s „djedom idiotom" i njegovim čudnovatim idejama. Broshear je uzgred uz svaki „oružani poklon" priložio i pismo, kojim obvezuje svoju rodbinu da oružje mora ostati u obiteljskom vlasništvu i da se smije prenositi samo s generacije na generaciju – odnosno da se oružje nikada ne smije prodati drugim ljudima.