Kritika njemačke politike prema Ukrajini

Kay-Achim Schönbach je do prije nekoliko dana bio prvi čovjek Njemačke mornarice. Nedavno je u službenoj uniformi nastupio na diskusiji jednog indijskog think-tanka, i pred upaljenim kamerama otkrio svoje osobno mišljenje o konfliktu između Rusije i Ukrajine. Schönbach je govorio o poštovanju i ravnopravnom odnosu koji Putin želi i „koji je vjerojatno i zaslužio“, govorio je o tome da je Krim, koji je anketirala Rusija, očito trajno izgubljen, a ulazak ruskih trupa na ukrajinski državni teritorij nazvao je „besmislicom“.

Te su izjave izazvala val zgražanja. Pogotovo u Ukrajini, Kijev je odmah pozvao na konzultacije njemačku veleposlanicu u toj zemlji. Viceadmiral Schönbach je u roku od 24 sata ostao bez posla. Ali ono što je važnije – kod mnogih njemačkih saveznika te su izjave pojačale sumnje oko toga dijeli li Schönbachova uvjerenja i jedan znatan dio političke i vojne elite u Njemačkoj.

Što Njemačka (ne) želi?

Doduše, dugogodišnji sigurnosni i vanjskopolitički savjetnik bivše kancelarke Angele Merkel, Christoph Heusgen, u intervjuu za DW je rekao kako je brzi otkaz šefu Njemačke mornarice dokaz jedinstvenog stava unutar njemačke vlade. No, posebno u SAD-u i u nekim istočnoeuropskim državama je narušena slika o Njemačkoj kao o pouzdanom savezniku. Uslijedio je val kritika upućen u smjeru Berlinu, a povremeno je bilo i sprdnje na račun Savezne Republike.

Pogotovo zbog odluke savezne vlade da Njemačka, nakon inzistiranja Kijeva i drugih saveznika za isporukom oružja u Ukrajinu, isporuči 5000 zaštitnih vojnih kaciga. Svijetom se u tim danima proširila i jedna fotografija na kojoj se vidi ruta kojom su letjeli britanski zrakoplovi koji su transportirali oružje u Ukrajinu – jasno se vidi da su oni zaobišli (ili morali zaobići) njemački zračni prostor.

Situacija na istoku Europe je prva velika vanjskopolitička provjera nove „semafor-koalicije” i saveznoj vladi prijeti znatan gubitak reputacije. Piotr Buras, šef varšavskog ureda think-tanka European Council on Foreign Relations, govori o “zapanjenosti“ kaotičnom komunikacijom u Berlinu: "Savezna vlada dosta dugo nije govorila jednoglasno. Čulo se puno mišljenja, ali nije se vidjela jasna linija." A rezultat toga su članci objavljeni posljednjih dana u brojnim svjetskim listovima, od "New York Timesa" pa do "Deccan Heralda" iz južnoindijskog Bangalorea, koji svi postavljaju jedno te isto pitanje: "Koja je pozicija Njemačke u konfliktu oko Ukrajine?"

Protiv oružja za Ukrajinu, za plin iz Rusije?

Na jednoj strani Španjolska šalje jednu svoju fregatu u Crno more, Danska prebacuje svoje borbene zrakoplove u Litvu, a jednu fregatu na istok Baltika, SAD u stanje pripravnosti stavlja svoje trupe – a na drugoj strani Njemačka odbija poslati oružje Ukrajini. Posebno je negativno u međunarodnom kontekstu registriran jedan konkretan slučaj: Njemačka je odbila dati dozvolu Estoncima da devet svojih haubica „proslijede” Ukrajini. Oružje potječe još iz ostavštine DDR-a i ugovorima je precizirano da Berlin ima pravo suodlučivanja što će se s njima dogoditi. Njemačka je tu odluku opravdala tradicionalno suzdržanom politikom naoružavanja zemalja u kriznim područjima.

Alexander Lambsdorff, dopredsjednik Kluba zastupnika FDP-a u Bundestagu, za DW otkriva da postoji još jedan razlog: „Sad imamo situaciju u kojoj su ukrajinske vojne snage vojno slabije od ruskih, radi se o razlici koja se ni isporukom oružja nikada neće moći nadoknaditi.“

Kritički se analizira i gospodarske interese Njemačke, posebnice ovisnost o ruskim isporukama energenata. Od ukupne količine nafte koju Njemačka uvozi, iz Rusije stiže više od 40%, kod zemnog plina se radi o 56%. A količina ruskog plina bi se mogla i dodatno povećati zahvaljujući plinovodu Sjeverni tok 2, čija je gradnja okončana već prošlog ljeta i koji još uvijek nije pušten u pogon.

Posebice je u SAD-u već duže vrijeme taj plinovod mnogima trn u oku. U kontekstu stacioniranja ruskih snaga na ukrajinskoj granici na američkim TV-programima se intenzivno diskutira o plinovodu i pouzdanosti Njemačke kao partnera. Na koncu je i njemačka veleposlanica u Washingtonu Emily Haber očito morala preko Twittera zajamčiti da je i Sjeverni tok 2 u slučaju vojnog konflikta – na dispoziciji.

Pa ipak su se bivši češki ministar vanjskih poslova Karl von Schwarzenberg i nekadašnji predsjednik Odbora za vanjske poslove u Europskom parlamentu, Elmar Brok, početkom tjedna otvorenim pismom požalili: "Stvara se dojam da Njemačka ne sudjeluje aktivno u razvoju jasne zapadne politike, već da više misli na vlastite ekonomske interese (Sjeverni tok 2, sankcije)."

(Ne)jedinstvena pozicija

Javnost (u Njemačkoj i u inozemstvu) uočava nekoliko „rascjepa“ u njemačkoj politici u ovom trenutku. Najprije kad se radi o partnerima koji čine novu „semafor-koaliciju“ u Berlinu: Zeleni i Liberali se zalažu za oštriju njemačku politiku prema Rusiji. SPD na drugoj strani naglašava nužnost nastavka „popuštanja“ i „dijaloga” u odnosima.

Jaz je uočljiv i unutar kancelarove stranke SPD. Iz nje se čuje „kakofonija“ različitih mišljenja i pozicija, tako da se u ponedjeljak na sastanku čelnih ljudi Socijaldemokratske stranke, članova Kluba zastupnika SPD-a u Bundestagu i članova savezne vlade moralo poraditi na kreiranju jedinstvenog stava. A rezultat glasi: u slučaju ruske invazije na Ukrajinu na stolu su sve opcije oko uvođenja sankcija s ciljem odlučne reakcije na taj (eventualni) ruski potez. Svi diplomatski kanali bi se trebali iskoristiti kako bi se postiglo popuštanje tenzija, a posebno u okviru takozvanog „Normandijskog formata” zajedno s Francuskom. SPD se i dalje protivi slanju oružja u Ukrajinu – dijelom i zbog toga kako se ne bi ugrozila vlastita pozicija posrednika u konfliktu.

Što se tiče isporuke oružja Ukrajini, većina njemačkih građana podržava aktualnu politiku savezne vlade. Sudeći po podacima istraživanja instituta za javno mnijenje YouGov, 59% građana podržava stav „semafora” o tome da se Ukrajincima ne isporuči oružje. Samo svaki peti ispitanik je podržao isporuku oružja. Njemačka je po pitanju gospodarske i humanitarne pomoći i dalje među zemljama koje najizdašnije pomažu Ukrajini.

Direktna veza Angele Merkel

Postoji još jedan razlog za kritike – nakon odlaska Angele Merkel u europskoj politici prema Rusiji je nastala velika praznina, koju kancelar Olaf Scholz za sada očito ne uspijeva popuniti. Britanski list "Economist" se žali da su kanali komunikacije između Berlina i Moskve, koji su ranije bili intenzivno korišteni, uglavnom zašutjeli nakon smjene vlasti u Berlinu početkom prosinca.

A koliko je kontakt bio intenzivan, za DW je potvrdio i Horst Teltschik. Bivši najbliži suradnik kancelara Helmuta Kohla je bio očevidac brojnih pregovora s Moskvom po pitanju ujedinjenja Njemačke, a nakon toga je više godina bio i na čelu Minhenske sigurnosne konferencije.

Za DW je taj još uvijek vrlo dobro umreženi politički veteran rekao: „Prednost Angele Merkel je bila da je ona u svakom trenutku mogla nazvati Putina i pokrenuti razgovor. A to je Merkel, kako piše "Economist", radila i u posljednjim mjesecima svog mandata. Olaf Scholz je pak, kako piše taj list, usprkos eksplozivnoj situaciji, do sada samo jednom telefonira s Kremljom. Bilo je to koncem prosinca.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu