Kronologija desničarskog nasilja u Njemačkoj

"Politički motiviran kriminal - desničarski". Ovako sigurnosne službe u Njemačkoj nazivaju krivična djela koja su iz uvjerenja počinili ekstremni desničari. Tu se posebno računa nasilje prema strancima, Židovima, muslimanima, političkim protivnicima ili predstavnicima države. Državne službe su 2018. zabilježile 1.156 ovakvih nasilnih djela.

Od ujedinjenja Njemačke 1990. su za to nadležne državne službe zabilježile 85 smrtno stradalih u desničarskom nasilju. Novinari pak govore da je bilo najmanje 169 ubojstava motiviranih desničarskim ekstremizmom. Predstavnici sedme sile prebacuju državnim službama da mnoge slučajeve nisu okarakterizirale kao političko nasilje, nego na primjer kao osobnu osvetu.

Walter Lübcke, koji je 2. lipnja 2019. ubijen pred svojom kućom u blizini Kassela, mogao bi biti još jedan slučaj koji će se u statistikama zabilježiti kao desničarsko nasilje. Osumnjičeni Stephan E. poznat je policiji po svojim desničarskim kaznenim djelima od kraja 80-ih. Još je međutim nejasno koji su motivi napada osumnjičenog za ovo kazneno djelo, kao i to je li imao podršku istomišljenika. Lübcke bi mogao biti meta napada zbog toga što se zalagao za zbrinjavanje izbjeglica.

Napadi na izbjegličke centre 2015. i 2016.

Nakon povećanja broja izbjeglica u Njemačkoj, porastao je i broj desničarskih kaznenih djela uperen protiv njih. Tako su 2015. i 2016. napadi na izbjegličke centre dostigli svoj vrhunac. Državne službe su 2016. zabilježile 995 ovakvih kaznenih djela.

U početku osnovana kao "Građanska straža", "Grupa Freital" je 2015. izvela napade na izbjeglice i one koji im pomažu. Osam optuženih je 2018. proglašeno krivim zbog formiranja terorističke udruge.

U slučaju "Oldschool Society" vlasti su uspjele spriječiti napade eksplozivnim napravama. U svibnju 2015. su u pet njemačkih gradova uhićeni članovi neonacističkih terorističkih organizacija.

Napadi nožem na političare 2015. i 2017.

U napadima na političare 2015. i 2017. se, za razliku od prethodnih slučajeva, radilo o pojedinačnim napadačima, koji nisu bili povezani s nekom desno ekstremističkom terorističkom mrežom.

Jedan desničarski ekstremist je u listopadu 2016. zario nož u grlo neovisnoj kandidatkinji za gradonačelnicu Kölna, Henriette Reker. Napadač je kao motiv naveo njezinu izbjegličku politiku. Reker je za dlaku izbjegla smrt, a sljedećeg dana je izabrana za gradonačelnicu Kölna.

"Pustit ćeš da crknem do žeđi, a dovest ćeš 200 stranaca u grad". Ovim riječima i prijetnjom da će ga ubosti, u studenom 2017. jedan 56-godišnjak je nožem u jednoj zalogajnici nasrnuo na gradonačelnika Altene na zapadu Njemačke, Andreasa Hollsteina (CDU). Radnik u zalogajnici je uskočio u obranu tako da je gradonačelnik samo ozlijeđen.

Franko A. - kamufliran kao izbjeglica

Slijedi slučaj vojnika Bundeswehra Franka A. On je uhićen u travnju 2017. zbog toga što su istražni organi posumnjali da planira teroristički napad s krajnje desnom političkom pozadinom. Ovaj napad je namjeravao predstaviti kao napad jednog sirijskog izbjeglice. Franko A. se zbog toga prijavio kao ratni izbjeglica i predao zahtjev za azil u Njemačkoj.

Viši zemaljski sud u Frankfurtu, međutim, nije uspio dokazati "pripremanje teškog zločina usmjerenog protiv sigurnosti države". Državno tužiteljstvo je uložilo žalbu. Franko A. je vodio listu mogućih žrtava. Među njima je i političar SPD, ministar vanjskih poslova Heiko Maas. Slučaj Franka A. je u Njemačkoj izazvao diskusiju o tome da liBundeswehr u svojim redovima ima problem s ekstremnim desničarima.

Serija ubojstava NSU-a

Teroristička organizacija "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU) ostala je neotkrivena ukupno 13 godina. Njeni članovi, poznati policiji, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos su od 2000. do 2007. izvršili napade eksplozivom i ubili devet osoba stranog porijekla i jednu policajku. Kada je grupi nakon jedne pljačke banke prijetilo da će biti otkrivena, Böhnhardt i Mundlos su počinili samoubojstvo. Beate Zschäpe, treća članica NSU-a, je u srpnju 2018. kao suučesnica u planiranju ubojstava osuđena na doživotnu zatvorsku kaznu.

Nakon otkrivanja NSU-a, u Njemačkoj se raspravljalo o tome jesu li za to nadležne službe i mediji opasnost koja je prijetila od ekstremno desnog terorizma predugo podcjenjivali. Policija je godinama istraživala u krugu obitelji samih žrtava Nacionalsocijalističkog podzemlja. Mediji su pisali o tzv. kebab ubojstvima zbog toga što su dvije žrtve radile u turskim zalogajnicama.

Podmetanja požara i napadi početkom 90-ih

Početkom 90-ih neonacisti su više puta podmetali požare u centrima tražitelja azila, kao i u kućama stranaca. U to vrijeme se u Njemačkoj žestoko sporilo o pravu na azil, a nasilje krajnje desnice je dostiglo novi vrhunac. U napadima su uvijek iznova stradali stranci, kao što je to bio slučaj u Rostock-Lichtenhagenu 1992.

U Möllnu su iste godine smrtno stradale dvije djevojčice (10 i 14), kao i njihova baka nakon što su neonacisti bacili molotovljev koktel na njihovu kuću. U do tada najozbiljnijem napadu u Solingenu u svibnju 1993. godine smrtno je stradalo pet žena i jedna djevojčica turskog porijekla.

Od 1990. do 1993. u ekstremno desnom nasilju živote je izgubilo 58 ljudi. Angolac Amadeu Antonio Kiowa važi za prvu žrtvu od ponovnog ujedinjenja Njemačke. Jedna grupa neonacista napala ga je 24. studenog 1990. i brutalno pretukla. Dok je ležao na podu sa obje noge su mu skakali po glavi.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

 LINK: