Kronologija genocida

Srpskim vlastima u BiH je Srebrenica bila zanimljiva i pod svaku cijenu su željele kontrolu nad gradom radi blizine srbijanskoj granici i činjenice da je Srebrenica bila potpuno okružena teritorijom pod kontrolom bosanskih Srba. Strateški značaj je bio veliki.

Vijeće sigurnosti UN-a je 16. travnja 1993. godine Rezoucijom 819 proglasilo Srebrenicu zaštićenom zonom koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu. Istovremeno su još dvije enklave, Žepa i Goražde, stavljene pod zaštitu UN-a.

Više tisuća Bošnjaka iz Srebrenice i okolnih mjesta pobjeglo je u Potočare, kako bi potražili zaštitu u bazi UN-a. Do večeri 11. srpnja 1995. u Potočarima se okupilo oko 20.000 do 25.000 bošnjačkih izbjeglica. Već narednog dana srpske snage počinju odvajanje muškaraca od ostalih izbjeglica. Između 10.000 i 15.000 muškaraca pokušava pobjeći prema Tuzli.

Sredinom 1995. godine je humanitarna situacija za bošnjačke civile i vojno osoblje u enklavi postala katastrofalna. Snage Armije BiH u enklavi hitno su tražile deblokadu koridora za humanitarnu pomoć. Ofanziva Vojske RS-a na Srebrenicu započela je 6. srpnja 1995.

U svega nekoliko dana tog srpnja 1995. godine u Srebrenici je ubijeno više od 8.000 mušakaraca. Forenzički dokazi pokazuju da su početkom jeseni 1995. srpske snage uložile velike napore kako bi prikrile masovna pogubljenja. Primarne grobnice se premještaju u sekundarne koje se nalaze na udaljenijim lokacijama.

ICTY je prvi međunarodni sud koji je izrekao presude za genocid u Europi. U travnju 2004. godine u predmetu protiv Radislava Krstića (na slici) je Žalbeno vijeće utvrdilo da je 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid. Za genocid u Srebrenici su osuđeni Ratko Mladić i Radovan Karadžić, vojni i politički lideri Srba u BiH.

Američki predsjednik Bill Clinton je u ožujku 2003. godine otvorio Memorijalni centar Srebrenica-Potočari. Prvih 600 identificiranih žrtava genocida je pokopano 31. ožujka, dok je još 118 našlo svoj vječni mir 11. srpnja iste godine, na osmu godišnjicu genocida. Od tada se svake godine sahranjuju pronađeni posmrtni ostaci nekoliko desetaka pogubljenih.

Obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici je zasjenio napad na bivšeg premijera i aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Točka na ovaj slučaj još uvijek nije stavljena. Skupština Republike Srbije je 30. ožujka 2010. usvojila Rezoluciju o Srebrenici, kojom se "izražava saučešće i isprika obiteljima žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ova tragedija".

Nizozemski sud je 27.6.2017. godine donio drugostupanjsku presudu po tužbi "Majki Srebrenice i Žepe" za smrt 8.000 muškaraca i dječaka, utvrdivši da je Nizozemska samo 30 posto odgovorna za njihovu smrt. U obrazloženju presude se navodi da je postojala mogućnost od 70 posto da oni ni u kom slučaju ne prežive. Na fotografiji je Ratko Mladić s nizozemskim zapovjednikom Karremansom 12.7.1995.

Sud BiH je početkom lipnja 2018. godine ukinuo oslobađajuću presudu u predmetu Naser Orić i drugi i određeno je ponovno održavanje istrage pred vijećem Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Naseru Oriću i pripadniku Armije BiH Sabahudinu Muhiću se sudilo po optužbi za zločin protiv ratnih zarobljenika u Bratuncu i Srebrenici 1992. godine, odnosno za zločine u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac.

U Potočarima će na kolektivnoj dženazi 11. jula 2018. godine biti pokopano 35 identificiranih žrtava, od kojih su četiri bile maloljetne, dok je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija 71 godinu.