Krvavi prosvjedi u Iranu: kasno je za razgovor

„Smrt Khameneiju", uzvikuju demonstranti na velikom prosvjedu u Teheranu. Na meti je vrhovni iranski vođa. Ali, velike demonstracije nisu više tako česte – umjesto toga, svuda se javljaju mali spontani protesti, koji često traju samo nekoliko minuta. Oni deluju kao sitni ubodi protiv režima koji ne stigne vremena reagirati.

Iran se ne smiruje od smrti Mahse Amini (22) sredinom rujna, za koju se krivi „moralna policija" koja je djevojku privela i pretukla jer nije nosila hidžab onako kako oni misle da treba.

Kako kaže politolog Ali Fatollah Nejad, prosvjedi sada imaju krupniji cilj od borbe protiv ugnjetavanja žena u ime islama. „Bez sumnje u Iranu svjedočimo revolucionarnom procesu“, rekao je on za dnevnik njemačkog javnog servisa ARD.

Studenti na ulicama

Iako većina građana sama ne ide na prosvjede, solidarnost je vidljiva. Vozači trube u znak podrške, a društvene mreže su prepune snimaka u kojima neki građani ili pripadnici policije i drugih, više-manje neformalnih organa reda napadaju žene zbog „neprimjerenog“ odijevanja, ali onda brojni prolaznici priskaču u pomoć ženama.

Na demonstracijama je pak upadljivo da na ulice izlaze prije svega mladi, često učenici i studenti. Upravo su studenti bili ključni protagonisti velikih prosvjeda 1999. godine. Sada su opet tu, iako riskiraju da budu izbačeni sa sveučilišta.

„To pokazuje ne samo veliko nezadovoljstvo, nego i mogućnost da prosvjedi dostignu kritičnu masu potrebnu za rušenje režima“, kaže Katajun Amirpur, znanstvenica iz Kölna koja se bavi istraživanjem islama. „Jer, studenti u Iranu su veoma velika i bitna masa ljudi."

Brutalan odgovor

No smjena režima još ne izglada vjerojatna. Snage reda deluju odlučne ugušiti proteste i u krvi, ako misle da treba. „Ovo nije spontano unutarnje pitanje“, kaže vrhovni vođa Khamenei koji tvrdi da „vanjski neprijatelj“ potpiruje demonstracije.

Organizacije za ljudska prava tvrde da je dosada već više od dvije stotine ljudi izgubilo život tijekom prosvjeda, među njima ima i policajaca. Amnesty international navodi da je ubijeno najmanje 23 djece.

U policiji kažu da oni narod moraju zaštiti od izgrednika i vandala. I vrhovni sudac zemlje, Mohseni Ejei, misli slično i nudi razgovor: „Ako stvarno ima kritike i prigovora, to ćemo svakako prihvatiti i ako treba ispraviti naše greške“, rekao je on. No, taj isti čovek je nedavno naložio pravosuđu da se vođe protesta osude na oštre kazne. Čini se da je u Iranu kasno za dijalog i da su demonstranti odlučni ili nešto promijeniti, ili stradati pokušavajući to.

Zemlja je podijeljena

Sigurno je ipak da je ogroman broj od 80 milijuna Iranaca na strani režima, kaže Katajun Amirpur. Ali, dodaje ona, scene potfjere ili bičevanja mladih bude solidarnost i kod ljudi koji inače podržavaju režim.

Istovremeno, uvjerena je Amirpur, da će Revolucionarna garda braniti vlastodršce do posljednje kapi krvi, jer i sama nosi veliku hipoteku. „Znaju da im je jedina opcija boriti se, jer im nikada neće biti oprošteno ono što su uradili narodu“, kaže Amirpur.

Ako se revolucija i ne desi, Iran je od sada trajno podijeljeno društvo i to ne samo po političkoj liniji, zaključuje politolog Fatollah Nejad: „Vidimo ogroman jaz između pretežno mladog stanovništva, i vladajuće kaste sjedokosih staraca.“

ard/nr

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu