Krvavi trag Heckler&Kocha
16. svibnja 2018
U Sttuttgartu se od ovoga tjedna sudi bivšim vodećim menadžerima Heckler&Kocha. Predmet suđenja je ilegalna prodaja tisuća automatskih pušaka G36 Meksiku između 2006. i 2009. koja nikad nije odobrena od strane njemačkih vlasti. Konkretno se radi o kršenju zakona o kontroli prodaje oružja.
Razorne posljedice ove ilegalne prodaje na najdramatičniji način su se manifestirale 26. rujna 2014. kada je autobus pun studenata pedagogije u Iguali napala policija. Šestero studenata je ubijeno, 40 ozlijeđeno i 43 jednostavno nestalo. Poput tisuća drugih tijekom ratova između raznih narko-kartela. Vjeruje se da je policija nestale studente, koji su bili angažirani u borbi protiv narko-kartela, predala lokalnoj bandi „Gueros Unidos" koja je studente ubila a njihova tijela zapalila i zakopala.
Njemački i meksički novinari su već sljedeće godine otkrili da su studenti ubijeni Heckler&Koch oružjem. Jedan dokumentarni film njemačkog javnog servisa ARD je dokazao da je oružje bilo upotrijebljeno u dijelovima Meksika za koja njemačka vlada ne dozvoljava izvoz oružja. Isto tako je dokazano da su stručnjaci Heckler&Kocha u zabranjenim područjima čak obučavali policiju.
No usprkos tom otkriću je trajalo još dvije godine do početka procesa. Od podizanja tužbe od strane aktivista Jürgena Grässlina, borca protiv trgovine oružjem, je prošlo čak osam godina.
G3 — globalni bestseler
No ovaj proces je samo prilika da se ukaže na tvrtku koja je posljednjih godina preplavila svijet svojom ubojitim oružjem. Sve je počelo 1949. u Oberndorfu usred Schwartzwalda. Legenda kaže da je osnivač Edmund Heckler, koji je dotada bio inženjer u Mauseru, tvornici koja je opskrbljivala njemačku vojsku tijekom Drugog svjetskog rata, novu tvrtku pokrenuo strojevima iz lokalnog pogona Mausera koje je uspio sakriti od saveznika.
Automatska puška G3 kao rijetko koji proizvod Heckler&Kocha govori o utjecaju ove tvrtke na svjetske sukobe. Projektiran za potrebe novonastalog Bundeswehra, G3 je krajem pedesetih godina započeo svoju karijeru koja je ovo oružje učinila popularnim gotovo poput Kalašnjikova AK47. Stotine tisuća ako ne i preko milijun ljudi diljem svijeta je poginulo od ovog oružja. S obzirom na to da dobro održavana puška može ostati u funkciji i nekoliko desetljeća, G3 je prošla kroz ruke doslovno svake terorističke organizacije i ekstremne milicije na svim kontinentima. U razdoblju kada je, tada Zapadna Njemačka, imala mnogo manje restriktivne zakone o prodaji oružja, G3 se izvozio u 80 zemalja svijeta. No prava karijera G3 je započela nakon što je Heckler&Koch izdao licence za proizvodnju ovog bestselera u 15 zemalja. Njemačka je tako preko franšiza postala izvoznik u gotovo sva područja koja su kasnije postala krizna žarišta. Među zemlje koje su došle do licence za proizvodnju G3 se nalaze Iran, Meksiko, Mijanmar, Pakistan, Filipini, Turska i Saudijska Arabija. Sve ove zemlje su ili upletene u direktne sukobe ili vode zamjenske ratove preko organizacija poput Hezbolaha. Zbog toga je gotovo nemoguće procijeniti koliko komada G3 je trenutno u opticaju. Neke procjene govore o 7 do 10 milijuna.
G36 — još smrtonosniji nasljednik
Uspješnu priču strojnice G3 je ponovio njezin nasljednik G36 koji je također osim u rukama vojnika Bundeswehra završio i tamo gdje nije trebao. Ova puška se i nalazi u središtu suđenja koje započinje sljedećeg tjedna.
G36 je prvi put proizveden 1997. S obzirom na to da su zakon o izvozu oružja u međuvremenu postali stroži, licenca za proizvodnju G36 je bila dopuštena samo Saudijskoj Arabiji i Španjolskoj. S Meksikom se također pregovaralo o licenci za proizvodnju no pregovori su prekinuti u trenutku kada je Meksiko 2006. predstavio svoju vlastitu automatsku pušku FX-05 Xiuhocatl koja je mnogima neobično nalikovala G36. Ova sumnja je također predmet istrage koja bi trebala pokazati je li Heckler&Koch tajno prodao know-how Meksku.
No unatoč svojoj relativno kratkoj „karijeri" i sada mnogo restriktivnijoj politici izvoza njemačkog oružja, G36 je pronašao svoj put do mnogi legalnih i ilegalnih armija diljem svijeta. Ovo oružje se može naći u Egiptu ali ono se nalazilo i u arsenalu libijske vojske za vrijeme vladavine Moamera el Gadafija. Kurdski borci na sjeveru Iraka se također nalaze u posjedu njemačke strojnice kao i vojska i policija Saudijske Arabije.
No dugogodišnji prosvjedi protiv prodaje oružja, nadolazeći proces i sva medijska pozornost oko suđenja zbog tragične uloge G36 u Meksiku, nije dosad ostavila predubok dojam na odgovorne u Heckler&Kochu. Pa ipak, nešto se pokreće. Netom uoči početka suđenja, prije nekoliko dana, tvrtka iz Oberndorfa je izdala priopćenje u kojem se definira promjena poslovne politike. „Naši proizvodi će odsada biti isporučivani državama koje ispunjavaju jasne i dokazive kriterije. To uključuje samo zemlje koje su članice Europske unije ili NATO-a ili su s ovom organizacijom sklopile određene ogovore." To praktički znači da su etički standardi Hecklera&Kocha viši nego oni njemačke vlade.