Kuba i SAD:Povijest kompliciranog odnosa

Barack Obama je pokrenuo zatopljavanje odnosa s Kubom. Prvi afro-američki predsjednik SAD-a je govorio o "novom početku nakon desetljeća nepovjerenja" i ublažio ograničenja za putovanja za Kubance u egzilu i propise o slanju novca.

Na Američkom Samitu 2015. godine organiziran je prvi direktni razgovor između dva šefa države. Obama je donio odluku o skidanju Kube s liste terorističkih zemalja, ponovo uspostavio diplomatske odnose, i čak ponovo otvorio američko veleposlanstvo u Havani. U ožujku 2016. godine Obama je boravio u trodnevnom posjetu Havani, kubanski predsjednik Raul Castro je kao naredni korak tražio potpuno ukidanje američkog embarga. No do toga nije došlo.

Naprotiv: 08. studenog 2016. godine, dva tjedna prije nego što je u 90. godini preminuo bivši kubanski predsjednik Fidel Castro, na predsjedničkim izborima u Americi pobjedu je odnio Donald Trump i vratio sat unatrag. Kuba je ponovo na listi "terorističkih zemalja”, SAD otežavaju tzv. "remesas”, slanje novca Kubanaca, koji žive u inozemstvu, obiteljima u Kubi ili sprječavaju dostavu lijekova, koji su upravo u doba korone od životne važnosti .

Prije 60 godina embargo se odnosio "samo” na šećer. Tadašnji američki predsjednik Dwight D. Eisenhower umanjio je uvoz najvažnijeg izvoznog proizvoda Kube i savjetovao američkim građanima da ne putuju na Kubu. 03. siječnja 1961. godine SAD su u potpunosti prekinule diplomatske veze s Kubom.

Katastrofa u Zaljevu svinja

Washington je bio uvjeren da će embargom Fidela Castra i njegove revolucionarne sljedbenike za kratko vrijeme prisiliti da pokleknu. Ipak ta prognoza se pokazala pogrešnom. Eisenhowerov nasljednik John F. Kennedy je kratko nakon stupanja na dužnost doživio katastrofu u Zaljevu svinja. 17. travnja 1961. godine je grupa plaćenika, koju su činili Kubanci u egzilu, pokušala uz pomoć američke tajne službe CIA srušiti Castra. Kubanska revolucionarna armija je odbila ovu diletantski pripremljenu invaziju.

Godinu dana kasnije, 24. ožujka 1962. godine, Kennedy je nametnuo potpuni gospodarski embargo Kubi.  Sukob sa Sovjetskim savezom se u tom trenutku zaoštrio, svijet se zbog Kubanske krize nalazio na rubu nuklearnog  rata.

Približavanje za vrijeme Jimmy Carter-a

Narednih 15 godina je kada je riječ o embargu bilo mirno. Tek 1977. godine je Jimmy Carter unio pomak u odnosima između SAD-a i Kube. On je olabavio pravila o putovanjima i otvorio u Havani tzv. interesno predstavništvo. I Kuba je izabrala taj pojam i otvorila sličan ured u Washingtonu.

Demokrat Carter je još uvijek bio predsjednik kada je tisuće Kubanaca zauzelo peruansko veleposlanstvo u Havani. Fidel Castro je dozvolio izlazak iz zemlje. Od travnja do listopada 1980. godine 125.000 Kubanaca je pobjeglo na Floridu – u prepunjenim brodovima i potpuno legalno. Najveći masovni bijeg s Kube u povijest je ušao kao Egzodus iz Mariela jer su brodovi polazili iz luke Mariel u blizini glavnog grada.

Kubanski problemi tijekom "posebnog razdoblja"

Desetljeće kasnije su se okolnosti temeljito promijenile: Željezna zavjesa je pala, Hladni rat je okončan, kubanska sila zaštitnica Sovjetski savez se raspala. Kuba je patila tijekom tzv. "posebnog razdoblja”. Nestanci električne energije bili su sve učestaliji, tvornice zatvorene, nestašice u opskrbi su bile na dnevnom redu. Kubanska privreda se između 1989. i 1992. godine smanjila za polovinu. George Bush, nasljednik Ronalda Reagana, je osjetio šansu da konačno uništi Kubu. Američki Kongres je 1992. godine usvojio "Cuban Democracy Act”. Na temelju njega američke tvrtke u trećim zemljama više nisu smjele poslovati s Kubom, većina čarter letova između Havane i Miamija je bila zabranjena. Bush je smio također ukinuti pomoć država koje surađuju s Kubom. Ipak: pisma su se i dalje smjela slati na Kubu, a ni telefoniranje nije bilo problem.

Kriza "Balsero"

Godinu kasnije Opća skupština  UN-a je s 88 glasova za i 57 suzdržanih zatražila od SAD-a da konačno ukinu embargo. Protiv su bila četiri glasa, jedan naravno Washingtona.

Zbog toga što je na tisuće Kubanaca 1994. godine izišlo na ulice kako bi prosvjedovali protiv teških životnih uvjeta Castro je ponovo popustio ventil i dozvolio masovno iseljavanje kako bi umirio stanje. 33.000 Kubanaca je pobjeglo na splavovima koje su sami izgradili. Na španjolskom se oni zovu "balsas" zbog toga je ovaj egzodus poznat kao Kriza "Balsero".

Washington je nakon toga pristao na izdavanje 20.000 viza godišnje kubanskim iseljenicima.

Clinton i Helms-Burton zakon

Bill Clinton je zapravo želio ublažiti, a ne pooštriti embargo i najavio je da će uložiti veto na Helms-Burton Zakon koji je Kongres upravo usvojio. Ipak onda je Kuba oborila dva američka civilna zrakoplova s četiri Kubanca, koji žive u egzilu, i Clinton je potpisao Zakon 1996. godine.

Clintonov nasljednik George W. Bush je 2004. godine ponovo pooštrio ograničenja na putovanje: Kubanci, koji žive u SAD-u, ili američki građani kubanskog porijekla su svoje rođake smjeli posjećivati još samo svake tri godine umjesto jednom godišnje kao što je to bio slučaj do tada.

Godine 2008. je vođa revolucije Fidel Castro nemoćan i iscrpljen podnio ostavku na mjesto predsjednika prepustivši to mjesto svom bratu Raulu. Ujedinjeni narodi su ponovo glasali za ukidanje embarga. Sada su samo još tri zemlje bile protiv: među njima ponovo SAD, na koje ovakav ishod glasanja nije impresionirao. U konačnici ova odluka nije bila obvezujuća.

Kada su Raul Castro i Barack Obama sedam godina kasnije, 20. srpnja 2015. godine, najavili ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa između Kube i SAD-a, oba šefa države su probudila velike nade. Postupno približavanje koje je uslijedilo slovilo je kao jedno od najvećih dostignuća Obamine ere.Ipak za vrijeme predsjednika Trumpa ovaj razvoj situacije se naglo završio nametanjem novih sankcija.