1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kultni stripovi iz DDR-a

8. travnja 2009

Danas najtiražniji njemački strip Abrafax broji svoje 400-to izdanje, no u zapadnom dijelu Njemačke malo tko za njega zna. U vrijeme DDR-a, Abrafax i njegov preteća Digedags, vodili su svoje čitatelje na put oko svijeta.

https://p.dw.com/p/HS8j
Tri lika iz kultnog stripa Abrafax
Abrax, Brabax i Califax - njihove zgode i nezgode unosile su šarenilo i razonodu u sivu svakodnevnicu DDR-aFoto: picture-alliance/ZB

Četiristoto izdanje Mozaik-knjižice o avanturama “Abrafaxa“ nalazi se na kioscima. Rijetki znaju da je nekadašnji strip iz DDR-a danas najtiražniji njemački strip i da se izdaje u 100.000 primjeraka. U vrijeme DDR-a ovaj strip i njegov prethodnik "Digedang“ mogli su se nabaviti samo tajnim kanalima.

S Digedagsima u egzilu

Oni se zovu Abrax, Brabax i Califax i za mnoge u DDR-u bili su pravi i istinski junaci. Dok su njihovi čitatelji bili 'zatvoreni', oni su istraživali daleke zemlje i na taj način zadovoljavali njihove čežnje i želje: san o divljem životu s one strane zida. Preteča Abrafaxa bili su Digedagsi. Nastali su 1950-tih, kao socijalistički odgovor na Micky Mausa. Prvo izdanje Mozaik-knjižice pojavilo se 1955. godine, na 35 stranica, u boji, koju je crtač Hannes Hegen, lišen političke doktrine, učinio pravim narodnim stripom. Skoro svatko ih se u istočnom dijelu Njemačke danas sjeća. Većinom muški fanovi, danas gospoda u poodmakloj dobi, dobivaju sanjalački pogled u očima kad ugledaju svoje junake iz djetinjstva: "Pa da, mi smo mnogo znanstvenih, povijesnih i zemljopisnih stvari naučili iz Mozaik-knjižica. Priče se događaju na različitim mjestima i mnogi čitatelji su poslije, kad je to postalo moguće, posjetili ta mjesta iz stripova te ustanovili kako su zaista bila vjerno prikazana“, priča jedan fan. Peter Lang, bivši umjetnički voditelj Centra za kulturu u Berlinu i kolekcionar originalnih Mozaik-crteža kaže: "Kad pogledam unatrag, rekao bih da sam ja s Digedagsima već bio u egzilu. To mi kao djetetu uopće nije bilo jasno, jer nije imalo nikakve veze s životom u DDR-u“.

Jedno od prvih izdanja Digedagsa iz 1955. godine
Jedno od prvih izdanja Digedagsa iz 1955. godineFoto: picture-alliance/dpa/dpaweb

Šarene vizije budućnosti

U svijetu crtača stripova Hannesa Hegena nije bilo propagande niti sive svakodnevnice, kao u ostalim časopisima za mlade. Svijet Digedagsa, istočnonjemačkih Gala, bio je šaren, strastven i pun vizija. U bilježnicama su se uvijek pojavljivali gigantski, intergalaktički i utopijski gradovi, u kojima bi se Digedagsi skrivali. Vizije budućnosti su bile šarene: leteći, električni vlakovi, četverokatne petlje ili vremensko putovanje u Rim ili Veneciju. Nije bilo ni karikatura brzopoteznih crteža, već samo divlje i smiješne slikovne priče. Danas su originalni crteži kao umjetnička djela jako vrijedni i među kolekcionarima izrazito traženi.

Današnji crtač Abrafaxa, Andreas Pasda pozira sa svojim likovima
Današnji crtač Abrafaxa, Andreas Pasda pozira sa svojim likovimaFoto: AP

Crtač Hegen, pravim imenom Johannes Hegenbarth, studirao je umjetnost u Beču, poslije u Leipzigu. S 30 godina nacrtao je svoju prvu Mozaik-knjižicu, što je bila slika iz njegovih snova, kako je to sam jednom rekao. Odlučno je izbjegavao činiti od svojih junaka vesele pionire i propagandne junake i zbog toga su ga čitatelji voljeli. Magazin je sredinom 1970-ih imao nakladu od 660.000 primjeraka - no, unatoč tome, bio je stalno rasprodan i jako ga se teško moglo nabaviti. Hannes Hegen danas živi povučen od javnosti i ne daje intervjue.

U zapadnoj Njemačkoj nepoznati

Ove godine je nastala prava pomama za Digedagsima i Abrafaxima: planira se izložba o strip-junacima iz DDR-a u Bruxellesu, svjetskoj prijestolnici stripova. Jer, Digedags i Abrafax nisu ništa lošiji od Tima, Struppija ili Asterixa. Ipak, u zapadnom dijelu Njemačke su Mozaik-knjižice do danas ostale prilično nepoznate iako, prema podacima o nakladi, čitatelja i fanova imaju u preko 15 zemalja.

Autor: Christoph Richter/Iva Jerkan

Odg. ur.: M. Ljubičić