Kurdi u Siriji i Iraku

Prije tjedan dana u Erbilu, sjedištu predsjednika autonomne regije Kurdistana na sjeveru Iraka, Masud Barzani za novinsku agenciju Associated Press (AP) govori o svom odnosu prema Kurdskoj radničkoj stranci (PKK) i turskom predsjedniku Tayyipu Erdoganu: „Ako Turska ponudi mirno rješenje i PKK to odbije, onda smo spremni poduzeti sve što je potrebno protiv PKK-a. A ako Turska iskoristi PKK kao izgovor kako bi se borili protiv nas, mi smo se spremni braniti.

Otvoreni račun s PKK-om

Odnos autonomne kurdske regije na sjeveru Iraka prema PKK-u bilo je i još uvijek je napeto. Razlozi za duboko ukorijenjenu antipatiju Barzanija nalaze se daleko u novijoj povijesti: kada su 1991. Ujedinjeni narodi nametnuli ekonomske sankcije nakon Zaljevskog rata protiv Iraka u vrijeme Sadama Huseina, Kurdi na sjeveru zemlje su morali shvatiti, da s etničkom solidarnošću neće puno postići. PKK se pobrinuo da jedina prometna veza Turske sa sjeverom Iraka ostane blokirana za tamošnje Kurde. U autonomnoj kurdskoj regiji to nitko nije zaboravio.

Masivni napad

Slična slika i nakon invazije pod američkim vodstvom 2003. godine i pada Sadama Huseina: borci PKK-a koji su zauzeli gorje Kandil na krajnjem sjeveru iračkoga kurdskog područja i koje su koristili kao odstupnicu prilikom napada na Tursku, naišli su na strogo Barzanijevo odbijanje. Upravo je to područje koje je bombardiralo tursko ratno zrakoplovstvo prije nekoliko dana – kako je u ponedjeljak izvijestio pouzdani portal Monitor, 75 turskih zrakoplova F16 napalo je u tri vala s ukupno 185 letova 400 potencijalnih PKK-ovih uporišta. Između PKK-a i Masuda Barzanija, predsjednika autonomne kurdske regije na sjeveru Iraka, postoji stabilna klima duboko ukorijenjenog međusobnog nepovjerenja. Barzani je 21. srpnja izjavio za AP: „Prije nekoliko dana je Erdogan pozvao PKK da ostavi oružje i vrati se u parlament, kako bi riješavali svoje probleme. Smatram da je to pametna ideja."

Jedini saveznici protiv IS-a

Upravo su telefonski pozivi iz ureda Masuda Barzanija u noći sa 7. na 8. kolovoza prošle godine potpuno promijenili politiku američkog predsjednika Baracka Obame: teroristička skupina IS bi nakon osvajanja Mosula bila još samo 25 do 30 kilometara udaljena od grada Erbila. Bez američkih zračnih napada situacijom se više ne bi moglo vladati, tvrdio je Barzani, kako je kasnije objavljeno. Obama je još u istoj noći dao zeleno svijetlo – ostalo je povijest. Kurdski borci Pešmerge dobili su od Zapada, uključujući i Njemačku, vojnu opremu, oružje i obuku – oni su otada u sjevernom i sjeverozapadnom Iraku jedina snažna postrojba koja, uz veliku potporu savezničkih zračnih snaga, vodi rat na kopnu protiv terorista IS-a.

Pouzdani saveznici

Na sjeveru Sirije su također Kurdi bili ti kojima je prijetio IS i koji su SAD nagnale da interveniraju u sirijskom građanskom ratu. Radi se o opsadi pograničnog grada Kobanea sredinom rujna prošle godine od strane IS-a koja je bila slomljena uz pomoć američkih zračnih napada i boraca iz iračkog Kurdistana. Kurdske obrambene jedinice službeno su počele štititi kurdsko stanovništvo u sirijskom pograničnom području s Turskom 2012. godine. One su do danas jedina vojna snaga u ovoj regiji Sirije, koja se suprotstavlja IS-u. Američki ministar obrane Ash Carter ih je prije dva tjedna nazvao „ekstremno učinkovitima na terenu“. No, prisnost kurdsko-sirijskih boraca PKK-u, šefa Pentagona nije smetala.