Lažne scene koje nas naježe

Berlin je središte njemačke filmske industrije, a osim velikog broja njemačkih, sve češće se u Berlinu snimaju i filmovi hollywoodske produkcije - poput “Inglourious Basterds“ Quentina Tarantina ili novog filma Rolanda Emmericha “Anonymous“.

„Najveći neprijatelj, sam redatelj“

Berlin nije omiljen kod redatelja i producenata samo zbog bizarnih motiva. Razlog sve većem broju snimanja leži u činjenici da je filmska produkcija u glavnom gradu Njemačke postala veoma profesionalna u posljednjih nekoliko godina. Poput producentske kuće „Flatliners“, koja posjeduje sve što jedna producentska kuća mora imati: stručno znanje, rekvizite, pa čak i vlastitu filmsku bolnicu. Direktor ove kuće je Jörg Meier. “Najveći neprijatelj autentičnosti u filmovima je sam redatelj. On zapravo ne zna što je važno, njemu na primjer nije važno to što u operacijskoj sali sve mora biti sterilno. Često kažu kako im je to svejedno i da se može napraviti i na njihov način. Protiv toga morate se boriti“, kaže Meier.

Bolje od prave bolnice

Meierova misija: sve što je u vezi s medicinom na filmskom platnu mora biti prikazano što je više moguće realnije. Njegova tvrtka “Flatliners“ specijalizirana je za rješavanje upravo takvih situacija. Jörg Meier studirao je medicinu, no danas čita scenarije i traži moguće greške. Tijekom snimanja objašnjava kako se cijepi ili kako se mijenjaju zavoji. Njegova tvrtka posjeduje veliku količinu rekvizita: krevete, medicinsku odjeću u raznim bojama, bolnička vozila preuređena tako da u njih može stati i snimatelj… I, naravno, operacijske sale, intenzivna njega itd.

“Uređaj za anesteziju veoma je kompliciran, od njega ovise životi pacijenata. Čim nešto nije u redu, zvone alarmi. Neophodno je unaprijed podesiti tisuću sitnica. Posebno kada pacijenti nisu pravi pacijenti. Onda se sve mora simulirati, određeni gumbi moraju se češće pritiskati kako bi uređaj radio kao kod bolesnog (živog) čovjeka. To je veoma komplicirana stvar, a na snimanju neke operacije moraju biti prisutne najmanje dvije stručne medicinske osobe“, priča Meier.

Još veći problem predstavljaju lokacije, ukoliko se film snima u bolnici. Bez obzira na to što neke bolnice nude čitave katove za snimanje, problem je taj što one to nude samo na određeno vrijeme. Jörg Meier filmskim ekipama nudi dvije vlastite bolnice. A u tim zgradama upravo su se nekada uistinu i nalazile bolnice.

Jedan dan snimanja košta između 1.400 i 5.000 eura. Za filmske produkcije s budžetom od više stotina tisuća eura, to su sasvim prihvatljive cijene. U Meierovoj bolnici ponekada u isto vrijeme snimaju i po tri ekipe. Tu su snimana i četiri hollywoodska filma, na primer “Red Flightplan“ sa Jodie Foster.

Autorice: Nadine Wojcik / Željka Bašić Savić

Odg. urednica: Marijana Ljubičić