Leti perje u Kukuriku koaliciji

Unutarnje napetosti tresu savez hrvatskih stranaka na vlasti, tzv. Kukuriku koaliciju, i to već gotovo dva mjeseca. Više je pokazatelja u prilog toj konstataciji, jedino preostaje vidjeti koji su istinski uzroci te krize, te njezin kontekst i razmjeri, kao i moguće posljedice na zemlju u cijelosti. Počelo je zatezanjem odnosa između SDP-a i HNS-a, a nastavilo se trzavicama na relaciji socijaldemokrata i Istarskog demokratskog sabora IDS-a.

Potonji dvojac, najjači koalicijski partner i neprikosnoveni – barem dosad – regionalni vlastodržac s najvećeg hrvatskog poluotoka, zahladili su odnose nakon nedavnoga socijaldemokratskog priklanjanja odmetniku iz najpopularnije istarske stranke, saborskom zastupniku Damiru Kajinu. SDP ga je prigrlio pod svoje, očito smjerajući na osvajanje značajnije pozicije i moguće pobjede na skorim lokalnim izborima u Istri

Mussolini u hrvatskoj vladi?

Komunikacija među dvjema strankama potom se ubrzano zaoštravala, sve dok Kajin nije usporedio Ivana Jakovčića, čelnika IDS-a, s – Benitom Mussolinijem. Tad mu je vrh SDP-a naložio da ublaži stil, jer je valjda primijetio da ipak ne bi koalirao s fašistima, kamoli s najvećim od njih. "Ne vjerujem da će to dovesti do raspada Kukuriku koalicije i prijevremenih izbora, ali će oslabiti njen legitimitet i utjecaj", izjavio je za DW Zoran Malenica s Pravnog fakulteta u Splitu, sociolog i komentator političkih i društvenih prilika.

"Mislim da odluka SDP-a o samostalnom nastupu na izborima u Istri, čime se prekida dugotrajni neformalni savez, nije pozitivna. Kukuriku koalicija se okupila oko cilja izvlačenja zemlje iz krize, a sad se interes pojedinačne stranke pretpostavlja tome višoj, općoj društvenoj dobrobiti. Tim više upada u oko neuspjeh koalicije na tome osnovnom planu, u vezi s kojim su i dobili parlamentarne izbore, ali dosad baš i nisu opravdali povjerenje građana", drži Malenica.

Loše procjene hrvatskog premijera

Što se pak tiče HNS-a, s njim je SDP unekoliko pogoršao odnos zbog činjenice da je donedavni potpredsjednik vlade i prvi čovjek HNS-a Radimir Čačić u Mađarskoj osuđen na 11 mjeseci zatvorske kazne. Ministar je tamo još pretprošle godine, kao vozač osobnog automobila, prouzročio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi. Danas, još uvijek u iščekivanju odlaska na odsluženje kazne, Čačić svejedno djeluje kao čelnik HNS-a i siva eminencija (dijela) vlade.

Medijski politički analitičar Marinko Čulić smatra – a to je prije godinu dana i objavio - da je sam izbor čovjeka kojem itekako osnovano prijeti zatvorska kazna, na mjesto potpredsjednika vlade bio krajnje nerazuman, pa nije čudno što u koaliciji danas "leti perje". I drugo, što se tiče IDS-a, on primjećuje da je kriza na relaciji Jakovčić-Kajin bila također predvidljiva, jer ta stranka ne funkcionira dobro s bliskom političkom opcijom na vlasti u Zagrebu.

"To se vidjelo još za vlade Ivice Račana. Posrijedi je stranka takoreći preregionalne naravi. Zbog toga se nije trebalo odbacivati koaliranje s njom, ali se premijer i šef SDP-a Zoran Milanović ipak nije trebao miješati u interni sukob u vrhu IDS-a. Trebao je predvidjeti što će im se dogoditi, i potom ostati po strani, u ime koalicije na nacionalnoj razini. A traženje koristi u tome pogotovo mu ne ide na čast", rekao nam je Čulić.

Kamo ide Hrvatska?

Ovaj sugovornik Deutsche Wellea vjeruje da se, sve u svemu, vratio duh vlade iz Račanovog doba, kad se ona pokazala pukim mehaničkim zbirom stranaka. U oba slučaja nije se postigla, nakon koalicijskog dogovora oko temeljnih načela, samostalnost vlade kao subjekta koji bez toga ne može normalno raditi u korist hrvatskog društva. O tome svjedoči i nedavno HNS-ovo prizivanje nove međustranačke koordinacije.

Koalicijske nedaće, međutim, suštinski su prouzročene nespremnošću vlade da se ponese s ekonomskom krizom. "Nije problem samo što nemaju projekte", riječi su Čulića, "nego uopće nemaju razvojnu filozofiju, a bez nje im ne bi pomoglo ni 10 godina pripreme. Samo nekritički kopiraju propale modele s razvijenijeg Zapada, za koje se unaprijed zna da neće valjati ni u Hrvatskoj. Dok se očito plaše i čak srame istaknuti za uzor neke kvalitete socijalno i privredno uspješnije industrijske politike iz vremena ovdašnjeg socijalizma".