Libijski teror po svijetu

Klub "La Belle" bio je osobito omiljen među američkim vojnicima koji su tada u Berlinu još bili stacionirani kao zaštitne snage. Kao što se kasnije ispostavilo, atentatori, koji su djelovali po nalogu libijskog vođe Moamera Gadafija, ovaj su klub upravo zbog toga izabrali za svoj cilj. 15 godina kasnije, u jednom od najdužih sudskih procesa u Njemačkoj, suradnici libijske tajne službe osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne.

Tipična subotnja večer

Subota navečer, 5. travnja 1986. Na plesnom podiju u diskoklubu "La Belle", u finoj berlinskoj četvrti Fridenau, plešu mladi ljudi uz brze ritmove funky glazbe. U 01:49 zabava je završena. Odjekuje snažna eksplozija. Puca pod u klubu a neki gosti kroz nastalu pukotinu upadaju u podrum zgrade. Troje ljudi u ovom napadu gine, 30 ih je teško ozlijeđeno, na stotine su ranjene. Među mrtvima su i dvojica pripadnika američke vojske. Devet dana nakon napada na diskoteku tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan šalje američke vojne zrakoplove da u znak odmazde bombardiraju ciljeve u Tripoliju i Bengaziju pri čemu umire 39 ljudi.

Ovaj atentat smišljen je i organiziran u libijskom glavnom gradu Tripoliju. Tako u svakom slučaju misli sudac Peter, koji je predsjedao suđenjem u jednom od najspektakularnijih procesa njemačkog pravosuđa. On smatra da je ova umiješanost Libije "jasno dokazana". Jedan od odvjetnika oštećenih Andreas Schulz nakon čitanja presude je izjavio: "Predsjednik suda je vrlo jasno rekao da je počinitelj bila libijska tajna služba, a to je državna agencija."

Proces koji je u međuvremenu protiv optuženih poveden, mogao je uistinu započeti tek nakon pada Berlinskog zida. Tek nakon puštanja u javnost Stasijevih tajnih dokumenata mogli su se rekonsturirati planiranje i izvedba ovog djela. Tajna služba DDR-a, kako se poslije ispostavilo, znala je za planove o atentatu. Iz dokumenata proizlazi da je libijsko predstavnišvo u istočnom Berlinu zapravo služilo kao centrala za planiranje atentata. Libijska tajna služba htjela se osvetiti za dva libijska ratna broda koja su bili potopili Amerikanci. A 1988. Libija se zbog bombe postavljene u jedan američki putnički zrakoplov, koji se srušio nad škotskim mjestom Lockerbiem, po drugi put našla osumnjičena da stoji iza nekog terorističkog napada. 1997. započeo je novi proces u Njemačkoj.

Tajni razgovor

U ožujku 2001. je savjetnik za vanjsku politiku kancelara Schrödera Michael Steiner u Tripoliju vodio razgovore s libijskim vođom Gadafijem. Tijekom tih razgovora Gadafi je navodno priznao umiješanost u terorističke napade. Putujući iz njemačkog veleposlanstva u Washington, kao protokolarna zabilješka o razgovorima kancelara Gerharda Schrödera i američkog predsjednika Georgea Busha, to je navodno libijsko priznanje dospjelo u javnost. Glasnogovornik njemačke vlade Karsten Heye potvrdio je nešto kasnije škrtim riječima da se razgovor, koji se dotad držao tajnom, uistinu i dogodio. "Pri tome je, između ostalog, bilo riječi i o borbi protiv međunarodnog terorizma. Gadafi se u tom razgovoru distancirao od terorizma. O pojedinim događajima iz prošlosti nije se razgovaralo."

Je li libijsko vodstvo predstavnicima njemačke vlade ikad dalo pravo priznanje koje bi vrijedilo pred sudom, nije mogao točno utvrditi ni jedan istražni odbor njemačkog parlamenta. U studenom 2001. je 42-godišnja Verena Chanaa zbog ubojstva u tri slučaja osuđena na 14 godina zatvora. Zbog depresije od koje je patila, izbjegla je doživotnu kaznu. Njezin bivši muž Ali Chanaa, Libijac Abdulgasem Eter i Palestinac Jasir Charidi osuđeni su tek zbog pomaganja i pokušaja ubojstva. Charraidi je isto dobio 14 godina, Chanaa i Eter dvanaest godina zatvora. Žrtve i njihovi odvjetnici bili su razočarani presudom. Axel Schirmack bio je odvjetnik jedne od obitelji žrtava: "Jedino što bi sad još pomoglo bila bi pomć žrtvama u naporima da dobiju odštetu. Tu bi se njemačka vlada trebala malo više zauzeti."

Nakon teških pregovora s odvjetnicima žrtava libijska je Zaklada Gadafi u rujnu 2004. obećala žrtvama isplatiti odštetu u ukupnoj vrijednosti od 35 milijuna dolara. Tripoli je to slavio kao "inicijativu čovječnosti". Ove su isplate trebale utabati put za normalizaciju njemačko-libijskih odnosa. U listopadu 2004. kancelar Gerhard Schröder osobno je otputovao u posjet Gadafiju u Tripoli.

Autor: Daniel Scheschkewitz/ S. Kobešćak

Odg. ur.: D. Dragojević