Lice i naličje FC Bayerna
10. ožujka 2014
"Osjećao sam se kao da me ne netko katapultirao na drugu stranu društva, kao da više nisam bio dio društva. Puno toga si predbacujem. Napravio sam veliku glupost, ali ja nisam loš čovjek!" (Uli Hoeneß u intervju za tjednik Die Zeit, 2.5.2013.)
Uli Hoeneß uživa u ulozi moćnog klupskog patrona. Nedavno je, zajedno sa svojim kolegama, šefovima Bayerna, demonstrirao što to znači. Predstavljen je novi, treći strateški investitor (Allianz) rekordnog prvaka Bundeslige, Bayern je višemilijunskim poslom praktički otplatio sve dugove.
Predsjednik kluba Uli Hoeneß u tipično emocionalnom nastupu "odradio" je repertoar svojih uobičajenih floskula u takvim prilikama. Bilo je riječi o "velikom snu", o "ponosu". Promatračima se činilo kao da govori o vlastitoj djeci.
Zapravo je to i istina. FC Bayern je po mnogima najuspješnije djelo u životu Ulija H.
"Otac" Bayerna
Na stadionu u sjevernom predgrađu Münchena klupski patron utakmice Bayerna prati s puno emocija, "okićen" crveno-bijelim Bayernovim šalom. Na licu mu se, ovisno o intenzitetu utakmice i trenutnom rezultatu, smjenjuju jarkocrvene i blijede nijanse.
Uli Hoeneß je barometar raspoloženja u redovima prvaka Europe. Ako su forma i rezultati loši, 62-godišnji Uli je deprimiran. On nije glumac, ne skriva svoje raspoloženje, a to očito niti ne želi. Navijači Bayerna ga upravo zbog toga obožavaju, doživljavaju ga kao "svog".
Puno im je bliži od, primjerice, šefa Uprave (i Hoeneßovog susjeda na tribini) Karl-Heinza Rummeniggea koji i nakon teških (prilično rijetkih) poraza štedi s mimikom i gestikom. Rummenigge je tehnokracija, Hoeneß je koncentrat emocija.
Kada je klub Marija Mandžukića u ljeto prije dvije godine na vlastitom travnjaku poražen od Chelseja u finalu Champions Leaguea, mnogi su se pobojali da će "njihov Uli" dobiti srčani udar. Big boss je bio jako tužan i sam je kasnije rekao kako je to bio jedan od najtužnijih trenutaka u njegovom životu.
Samo godinu dana kasnije sasvim drugačija slika. Finale Lige prvaka u Londonu, na Wembleyu. Bayern je s 2:1 porazio dortmundsku Borussiju, Hoeneß je bio sretan čovjek. Ali to slavlje ovoga puta nije iskazivao kao inače. Hoeneß je slavio decentno. Zbog porezne afere.
"Učinit ćemo mu najveću uslugu ako pobjeđujemo u utakmicama i dalje budemo uspješni!" (igrač Bayerna Bastian Schweinsteiger komentirajući podizanje optužnice protiv klupskog predsjednika zbog utaje poreza)
Uli Hoeneß je pučki tribun, to je desetljećima bila realnost. I to ne samo na stadionima diljem svijeta. On je i izvan nogometnih terena bio neumorni borac za pravdu, za poštenje, lojalnost. Znao je izrežirati svoje nastupe, njegove izjave i njegove misli često su bile i politički eksplozivne. Hoeneß polarizira.
Sin jednog bavarskog mesara u široj je javnosti bio na glasu kao vjerodostojan aktivist za bolje društvo, društvo u kojem poštenje nije samo mrtvo slovo na papiru. Tu je vjerodostojnost znao potkrijepiti i djelima. Novac je donirao velikodušno, zalagao se za opće dobro.
Uli H. je pomogao i bezbrojnim bivšim igračima Bayerna koji bi se našli u osobnim krizama. Podržavao ih je u rješavanju problema i povratku na "pravi" put. Legendarnom golgeteru Gerdu Mülleru pomogao je primjerice da se ostavi alkohola, dao mu je radno mjestu u Bayernu.
"Uli je Otac Tereza s jezera Tegernsee, Nelson Mandela sa Säbener Straße!" (ulica u kojoj je centrala FC Bayerna, op.a., riječi Karl-Heinza Rummeniggea povodom 60. rođendana svog prijatelja)
Prije dvije godine Hoeneß se svim silama trudio spriječiti da tadašnji brazilski branič Bavaraca Breno završi u zatvoru. Breno je u alkoholiziranom stanju zapalio vilu u kojoj je stanovao sa suprugom i djecom.
Hoeneß je tada žestoko napao i bavarsko pravosuđe, čak je optužio Državno odvjetništvo da na primjeru jednog mladog (i imućnog) igrača želi "trenirati strogoću", te da na taj način Brenu uništava život. S minhenskim Državnim odvjetništvom Hoeneß će se ponovno naći lice u lice ovoga ponedjeljka(10.3.) - u bavarskoj metropoli počinje suđenje predsjedniku Bayerna zbog utaje poreza.
Skromnost mu nikada nije bila vrlina. Znao je biti jako bahat, svijet je "mjerio" svojim mjerilima, kod Hoeneßa su stvari bile ili crne ili bijele. Bez Hoeneßa FC Bayern sigurno ne bi bio ono što je danas: najbolji klub svijeta. I uvjerljivo broj jedan u Njemačkoj.
Već desetljećima je Hoeneß Bayern, a Bayern Hoeneß. U prvoj momčadi minhenskog bundesligaša zaigrao je kao 19-godišnjak. S 20 godina je postao nogometni prvak Europe. S 22 i svjetski prvak. A s 27 godina - sportski invalid.
S terena je prešao u ured. 1979. je postao menadžer Bayerna. Od kluba koji je tada vođem u stilu ribarskog društva Uli Hoeneß je stvorio veliki koncern, svjetsku marku s nekoliko stotina milijuna eura prometa. Uspješan je i s obiteljskom tvrtkom u Nürnbergu (proizvode kobasice). 2009. se povukao s dužnosti menadžera i otada je klupski predsjednik.
"Između 2002. i 2006. sam kockao u velikom stilu. Danima i noćima sam prodavao i kupovao dionice, bile su to svote koje ni danas ne mogu shvatiti, radilo se djelomice o ekstremnim iznosima. Bio je to čisti adrenalin." (Uli Hoeneß u intervju za tjednik Die Zeit, 2.5.2013. opisuje svoje burzovne špekulacije)
Ugled Hoeneßa kao dobre duše je dobrano uništen otkako je javnost saznala da je utajio porez u veikom stilu i preko računa u jednoj švicarskoj banci gotovo opsesivno trgovao vrijednosnim papirima.
Nisu pomogle ni njegove suze na godišnjoj skupštini Bayerna koncem 2013. Čovjeku koji je često znao uzdignutim kažiprstom čitati drugima bukvicu ljudi ne opraštaju tek tako...
S tribine u zatvor?
Hoeneß je možda i izgubio simpatije, ali što se tiče njegove pozicije u klubu i moći kojom raspolaže ništa se nije promijenilo. I dalje je na čelu kluba, i dalje predsjedava Nadzornim odborom. Jedini čovjek koji to može promijeniti zove se Rupert Heindl. On je sudac. U najgorem slučaju, Hoeneßa bi s tribine mogao poslati u - zatvor.
"Mislim da ne bi trebali osuđivati nikoga tko je napravio neku grešku. Pa čak i Katolička crkva ljudima daje drugu šansu!" (počasni predsjednik Bayerna Franz Beckenbauer uoči početka suđenja Uliju Hoeneßu)