Licem prema Meki

Četvrtak je poslije podne u uredu jednog muslimanskog pogrebnog poduzeća u Essenu. Prostorija je puna ljudi. Jedna obitelj podrijetlom iz Egipta željela je posmrtne ostatke člana obitelji poslati u Egipat. Međutim, dozvola za prijevoz mrtvog tijela iz Njemačke nije važeća. I što sad? Vremena je sve manje i manje. Ekrem Cesur mora se pobrinuti i za savršeni muslimanski pogreb jednog Pakistanca na groblju Hallo u Essenu. Ni u ovom slučaju vremena nema napretek.

Po mogućnosti što brži pogreb

Prema muslimanskim običajima, mrtvo tijelo se mora zakopati što je prije moguće. U muslimanskim zemljama to nije nikakav problem, međutim, u Njemačkoj zakoni i birokratske prepreke često članovima obitelji stoje na putu. "U Njemačkoj pogreb ili pokop preminule osobe još istog dana ionako nije moguć. Naime, groblja moraju tek iskopati raku i za to im je obično potrebno barem dva dana“, kaže Ekrem Cesur. On dodaje kako muslimani koji ovdje žive svoje mrtve žele pokopati najkasnije jedan dan nakon smrti, no to nije uvijek moguće. "Kuran propisuje samo određene oblike pogreba u zemlji“, kaže teolog Erol Pürül. A što se tiče vremenskog roka, on se zasniva samo na tradiciji koja potječe od proroka Muhameda. Prema njoj, mrtve se mora pokopati što je prije moguće.

Ritualno pranje mrtvih

U međuvremenu su članovi obitelji preminulog Pakistanca stigli u džamiju Mevlana u Essenu. Ritualno pranje tijela preminulog može započeti. U prostoriju u kojoj se obavlja pranje smije ući samo imam (islamski svećenik) i istospolni članovi obitelji preminulog. "Kod nas muslimana je uobičajeno da članovi obitelji sudjeluju u ritualnom pranju preminulog. Većina ih tako želi“, kaže Ekrem Cesur. Važno je da na raspolaganju pri tome imaju tekuću, mlaku vodu. Nakon pranja, mrtvo tijelo se umata u bijele plahte i u lijesu prenosi do groblja. Prema želji obitelji, molitva za preminulog neće se moliti u džamiji već na groblju, pored groba.

Umjesto lijesa – samo bijele plahte

Kada je riječ o islamskom pogrebu, zapravo je najvažnije da se preminulog ne pokapa u lijesu. U njemačkoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji (NRW) se, zakonski gledano, o tome već vodilo računa. Zakoni i odredbe vezani za pokapanje mrtvih u Njemačkoj ionako određuju same pokrajine, svaka za sebe. Što se tiče NRW-a, ovdje zakonodavac od 2014. godine muslimanima želi još više izaći u susret i olakšati situaciju. Zastupnica stranke Zelenih u ovdašnjem Zemaljskom parlamentu Barbara Steffens ovog će mjeseca predložiti zakonske izmjene po ovom pitanju. Do sada je naime bilo tako da su muslimanska groblja bila integrirana u gradska, komunalna groblja, no promjena u zakonu će muslimanima omogućiti osnivanje svojih vlastitih groblja.

Razlog tome je sljedeći: iako veliki broj muslimana koji žive u Njemačkoj i dalje želi biti pokopan u zemlji njihovog podrijetla, sve je veći broj onih koji žele i nakon smrti ostati u Njemačkoj. "Naša obitelj je odlučila tijelo mog pokojnog brata pokopati ovdje, u Essenu, budući da ovdje svi živimo. Tako možemo češće posjećivati njegov grob. To je s našeg, muslimanskog stajališta ionako poželjno. Dok stariji uglavnom žele biti pokopani u domovini, nove generacije se sve više u Njemačkoj osjećaju kod kuće“, kaže Rashid Hussein.

Još jedan problem vezan za pokapanje muslimana u Njemačkoj tiče se i činjenice da se grobovi u ovoj zemlji ne kupuju, već iznajmljuju i to najčešće samo na 20 godina. Produženje ovog ugovora je moguće, ali je povezano s troškovima. Budući da muslimani svoje mrtve zakapaju zauvijek, njemački zakonodavac planira promijene i po ovom pitanju.

Na groblju Hallo u Essenu, na dijelu rezerviranom za muslimane, okupilo se oko dvadesetak članova obitelji – žene u pozadini, muškarci naprijed. Nakon molitve koju je izrekao imam, trojica muškarca silaze u raku, dok druga trojica podižu mrtvo tijelo omotano u plahte i okreću tijelo u smjeru Mekke – tako nalaže islamska tradicija. Sada pristupaju i članovi obitelji i grob prekrivaju zemljom.

Međutim, nakon ovog pogreba, radni dan Ecrema Cesura nije završen. Kući će moći otići tek kada riješi problem transporta preminulog Egipćanina u domovinu. Drugim riječima, čeka ga još mnogo posla.