"Izložbe naroda" - malo poznat dio kolonijalne povijesti

Izlaganje "egzotičnih" ljudi bilo je rašireno u Europi tijekom kolonijalnog razdoblja: ljudi su otimani iz koloniziranih područja još u 15. stoljeću, a od kraja 19. stoljeća takozvani "ljudski zoološki vrtovi" postali su unosan posao za njihove europske vlasnike. Ovim se „predstavama" pod izlikom znanosti htjela pokazati "civilizacijska superiornost" Europe.

Ljudi iz kolonija često su lažnim obećanjima mamljeni u Europu, gdje su morali raditi u ponižavajućim uvjetima i gdje ih se predstavljalo kao "divljake" ili „kanibale". No općenito o ovom poglavlju kolonijalne povijesti je razina svijesti javnosti niska.

Hamburg kao mjesto nastanka modernog "ljudskog zoološkog vrta"

Hamburški poduzetnik Carl Hagenbeck bio je jedan od prvih koji je rasističke ekshibicije pretvorio u unosni posao sa svojim „Völkerschauom" (Izložba naroda), koji je otvoren 1874. godine. Njegova tvrtka, koja još uvijek upravlja istoimenim zoološkim vrtom u luci na sjeveru Njemačke, zarađivala je takvim predstavama sve do tridesetih godina prošlog stoljeća.

Povjesničar Jürgen Zimmerer nedavno je za javni servis NDR rekao da su ljudi prikazani "u namjerno primitivnom insceniranom okruženju" i bili prisiljeni da se skinu. S druge strane, Claus Hagenbeck, praunuk pokretača „Izložbi naroda", u prošlosti je pokušavao umanjiti negativne dimenzije izložbe opisujući ju kao "umjetničku formu". Iako je poznati Hagenbeck zoološki vrt najavio da će se suočiti s vlastitom prošlošću, u samom zoološkom vrtu nema ničega što bi upućivalo ne to da su se ovdje održavale neljudske izložbe-predstave.

Portugal se sporo suočava s kolonijalnim vremenima i diktaturom

U Lisabonu, još jednom bivšem kolonijalnom središtu, ne-Europljani su još 1940. godine nastupali kao "starosjedilački statisti" u sklopu svjetske izložbe. Oni su u gradskom botaničkom vrtu – prema kolonijalnim stereotipima simulirali svoju „svakodnevicu".

Izložba pokazuje kako je portugalski diktator Antonio de Oliveira Salazar veličao kolonijalno doba kako bi ojačao svoj režim. „Zato se i mnogo krivnje za ovaj mračni dio kolonijalne prošlosti prebacuje na diktaturu",  objašnjava Elsa Peralta, povjesničarka sa Sveučilišta u Lisabonu. "Vodeći narativ demokratskog razdoblja je bio da su zločini kolonijalnog doba bili povezani s diktaturom. No diktatura se ne poklapa s mnogo duljom erom portugalskog kolonijalizma. Ploča koja sada obilježava "Ljudski zoološki vrt" u botaničkom vrtu također se izričito odnosi samo na Salazarovo doba.

Prema Peraltinim riječima, mnogi Portugalci ionako nikad nisu čuli za ove rasističke izložbe. Posljednjih se godina, međutim, u javnosti sve više govori o kolonijalnoj prošlosti, iako s većom zadrškom nego u drugim bivšim kolonijalnim državama. "Portugalsko društvo polako se suočava s tim problemom, i nije se njime još dublje pozabavilo", kaže ona.

Izložbe u Belgiji: sjećanje ili "Ljudski zoološki vrt 2.0"?

U Belgiji su javni prosvjedi protiv kolonijalnih zločina intenzivirali posljednjih godina. Godine 1958. zemlja je organizirala "zoo humaine" kao dio svjetske izložbe u Bruxellesu - jednu od posljednjih etnoloških izložbi ikada.

S ovim mračnim poglavljem povijesti i s njegovim žrtvama pokušavalo se suočiti u prošlosti, primjerice izložbama. No, kako smatra aktivistica i antropologinja Stella Nyanchama Okemwa, članica uprave Europske mreže protiv rasizma (ENAR), ove izložbe su djelomično reproducirali rasističku praksu prikazujući fotografije etnoloških izložbi. "Za mene je to bio Human Zoo 2.0", Okemwa opisuje svoj posjet jednoj izložbi. "To je kod mnogih izazvalo traume."

Za suočavanje s prošlošću je neminovno priznavanje te traume, kaže, ali za to nema dovoljno volje. Čini se da brojke potvrđuju ovu procjenu: prema istraživanju iz 2020., polovica Belgijanaca i dalje vjeruje da je kolonijalizam imao više pozitivnih nego negativnih posljedica za Kongo.

Istisnut prosvjetiteljstvom i konzumerizmom

Činjenica da su „Izložbe naroda" konačno nestale iz europske javnosti 1950-ih i 1960-ih godina nije bila samo posljedica rastuće osjetljivosti na rasizam. Prizemniji razlog bio je to što je širenje filma, televizije i masovnog turizma promijenilo način kojim je moguće suočavati se s ​​"egzotičnim" ljudima. "Avantura egzotike više nije bila uvožena nego su si mnogi sada mogli priuštiti putovanje u tu egzotičnu avanturu ", piše povjesničarka Anne Dreesbach.

Do danas europska društva još nisu prevladala svoj rasizam prema crncima koji je rastao kroz povijest. Belgija se, primjerice, nikad nije službeno ispričala za svoje kolonijalne zločine – zbog straha od posljedica smatra aktivistica Okemwa: "Ljudi se jednostavno ne žele upuštati u rasprave na tu temu jer znaju da će otvoriti Pandorinu kutiju”.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu