Lovi li Emmanuel Macron glasove krajnje desnice?

Kad Emmanuel Macron da intervju desno-konzervativnom političkom magazinu "Valeurs actuelles", u kojem opširno govori o migraciji, onda on slijedi neki cilj. A kad u jednoj zajedljivoj primjedbi s omalovažavanjem govori o Bugarima i Ukrajincima u Francuskoj, ili se njegova primjedba u najmanju ruku može tako interpretirati, onda izgleda da on bez nekog povoda razbija politički porculan u Europi.

Mreže, bande ili što?

U tom intervjuu Macron kaže: "Meni bi bilo draže da ljudi legalno dođu iz Gvineje ili Obale bjelokosti, tu žive i rade, nego ilegalne ukrajinske ili bugarske mreže." Pritom je francuska riječ "filières" u originalu djelomice prevedena s bande ili krijumčarske bande. Nije trebalo dugo čekati na reakciju iz Sofije i Kijeva. U oba glavna grada su na očitovanje pozvani francuski veleposlanici. Ali, vlade su se relativno brzo zadovoljile objašnjenjem da su Macronove izjave istrgnute iz širega konteksta.

Predsjednik je govorio o tomu kako je u Francuskoj teško naći Francuze koji su spremni prati tanjure. Ali, kod Ukrajinaca i Bugara je nastao dojam da su mu draži migranti iz Afrike nego iz tih dviju istočnoeuropskih zemalja. I zato su uslijedile oštre reakcije nekih političara iz desno-nacionalističkih stranaka, kao što je primjerice bugarski ministar obrane Krasimir Karakačanov. "Nitko njemu (Macronu) ne daje pravo da vrijeđa Bugare."

Je li francuski predsjednik time htio aludirati da su bugarske vlasti već godinama upletene u trgovinu krivotvorenim putovnicama za migrante iz trećih zemalja i da se sumnjiči vodeće političare da štite takve aktivnosti? Ako je to htio, morao se jasnije izraziti. Ili je htio samo reći da daje prednost legalnoj migraciji pred ilegalnom? Međutim, Bugarska je članica EU-a i njezini državljani se mogu legalno kretati po Europskoj uniji i bilo gdje u njoj raditi. A Ukrajinci mogu u Europsku uniju putovati bez vize i boraviti u njoj do tri mjeseca.

Bugarski predsjednik vlade Bojko Borisov je na problematičnu izjavu Emmanuela Macrona uzvratio zajedljivom primjedbom: Očito njemu (Macronu) nije bila namjera da nekoga uvrijedi, ali on (Borisov) polazi od toga da će predsjednik (Macron) uskoro podržati Bugarsku kad se bude radilo o ulasku u Šengensku zonu i uvođenju eura.

Što je htio Macron?

Francuski predsjednik bi u biti morao biti dovoljno iskusan i razborit kad daje intervju jednom desničarskom magazinu, koji ga onda preradi u članak na 12 stranica i opremi, među ostalim, slikama Marine Le Pen. Elizejska palača se onda danima bori s ograničavanjem štete, a anonimni glasovi iz Macronove stranke "La République en Marche!" strahuju da se on lovom glasova na desnom rubu uvalio u situaciju u kojoj je u svakom slučaju gubitnik, da tvrdu desnicu u "Rassemblement National" (ranije Nacionalna fronta) on neće uvjeriti, a lijeve liberale u vlastitom taboru da će iznevjeriti.

Bruno Cautrès s Političkog instituta Cevipof u Parizu smatra da je Macron upravo u takvoj opasnosti. "On pokušava napraviti sintezu između desnice i ljevice, ali poruka koja pritom nastaje krajnje je nejasna i mutna." Izjavama kao što su one u  "Valeurs Actuelles" prijeti mu opasnost da se od ljevice otuđi, a da desnicu ne uvjeri. U svakom slučaju opasno je kod nekih tema htjeti preteći Marine Le Pen, kaže Cautrès.

Potraga za pravom pozicijom

Prema nekim ispitivanjima javnog mnijenja oboje političara ima podjednaku potporu birača. Le Pen je osim toga najavila da će se na sljedećim predsjedničkim izborima ponovo kandidirati protiv Macrona. Profesor Cautrès smatra da je prerano već dvije i pol godine prije sljedećih izbora približavati se desnici. Čak i ako bi Macron mogao postići određeni uspjeh u protivničkom taboru, on bi se rasplinuo do izlaska na birališta, smatra Cautrès.

Emmanuel Macron trenutno ostavlja dojam da se želi svima svidjeti. Osim toga nakon prosvjeda Žutih prsluka prošle zime u potrazi je za ispravnom pozicijom za drugu polovicu mandata. Na gospodarskom polju francuska je vlada trenutno zauzeta krajnje nepoželjnom mirovinskom reformom, zbog koje se već događaju novi štrajkovi i demonstracije. Tako bi se temu migracije i ilegalnog useljavanja moglo tumačiti i kao skretanje pozornosti s mirovinske reforme.

Ali, ni iskusni politički promatrači ne mogu stvarno objasniti što je Emmanuela Macrona potaknulo na taj konfuzni potez. "Ja sam taj intervju pročitao šest ili sedam puta i poruka ostaje nejasna", kaže Bruno Cautrès.

Riječi i praktična politika

Ipak, tema migracije se uklapa u trenutnu politiku francuske vlade. U ponedjeljak je parlament raspravljao o promjenama zakona. Radi se o mjerama prisile kojima bi se trebalo boriti protiv zloporabe i prijevare kod socijalnih davanja migrantima. Pristup medicinskim uslugama trebao bi biti dostupan tek nakon tri mjeseca, provjera zahtjeva za azilom bi trebala biti ubrzana, a dovođenje članova obitelji otežano. Vlada govori o "ravnoteži između veće oštrine i što jačeg otvaranja", što zvuči kao nemoguća misija.

Istovremeno se raspravlja o legalnom doseljavanju prema kvotama, koje bi se trebale ravnati prema potrebama na radnom tržištu i koje bi država trebala potpuno kontrolirati. Tu temu se ne smije prepustiti desničarima, kaže predsjednik Macron. Ali njegova suparnica Marine Le Pen podrugljivo kaže da biranje njezine stranke Rassemblement National "pomaže čak i kod Emmanuela Macrona".