Luksemburg je još uvijek porezna oaza?

U noći na ponedjeljak prije nego što su izašle novine sa svojim novim istraživanjima o luksemburškom financijskom centru, vlada Velikog vojvodstva objavila je poduže priopćenje za javnost. U njemu odbacuje sve navode i nalaze višemjesečnih istraga o ogromnim spisima iz Luksemburga.

"Luksemburško zakonodavstvo u potpunosti je u skladu sa svim europskim i međunarodnim propisima i standardima transparentnosti te bez iznimke primjenjuje sve mjere EU-a i međunarodne mjere za razmjenu informacija o poreznim pitanjima i za borbu protiv porezne zlouporabe i izbjegavanja poreza", tvrdi vlada i protestira protiv toga da je zemlja predstavljena kao porezna oaza. "Ni EU niti OECD nisu utvrdili štetan porezni sustav ili štetnu poreznu praksu u Luksemburgu."

Procijenjeni milijuni dokumenata

Međunarodna mreža novina pod vodstvom francuskog "Le Monde" i njemačkog "Süddeutsche Zeitung" stvari vidi drugačije. Procjena četiri milijuna dokumenata prošle godine pokazala je da su mnoge fiktivne tvrtke u Luksemburgu imale netransparentne vlasničke strukture i poslovnu praksu.

Luksemburg ima javni registar za sve tvrtke i njihove menadžere od 2019. No prema nalazima istraživačke grupe, koja djeluje u okviru hashtaga "OpenLux", podaci su netočni ili nepotpuni za oko polovice registriranih tvrtki. Često je teško razumjeti tko ima koristi od poslovanja investicijskih fondova u luksemburškom financijskom centru, navodi se u istraživanju.

"Le Monde" je podatke pripremio na takav način da se može izvršiti ciljano pretraživanje za pojedine osobe. "OpenLux" tvrdi da je među tvrtkama otkrio 256 milijardera, istaknutih glumaca, ali i rođake moćnika iz sjeverne Afrike i mnoge druge. Tri četvrtine svih tvrtki u Luksemburgu u vlasništvu su stranaca. Samo investicijski fondovi upravljaju sa šest bilijuna eura.

Podsjećanje na porezni skandal LuxLeaks?

"Unatoč svim skandalima i istragama, porezno utočište Luksemburg i dalje privlači međunarodne korporacije i bogate ljude i sve im olakšava", piše "Süddeutsche Zeitung". Luksemburg je 2014. dospio na međunarodne naslovnice kada su doušnici međunarodne konzultantske kuće "Price Waterhouse Coopers", uključujući Antoinea Deltoura, objavili kako država Luksemburg podupire izbjegavanje plaćanja poreza.

U papirima "LuxLeaks" moglo se pročitati da su luksemburške porezne vlasti dogovorile smiješno niske porezne stope od jedan posto s velikim korporacijama koje su se smjestile u Luksemburgu. Šteta za imidž za Luksemburg bila je u to vrijeme ogromna. Protiv "zviždača" je pokrenut sudski postupak, ali ne i protiv tvrtki ili službi koje su u tome sudjelovale. Od tada je Veliko vojvodstvo znatno ograničilo svoju poreznu praksu tajnih dogovora s firmama, ali drugi sumnjivi poslovni modeli i dalje cvjetaju, prema navodima medijske udruge "OpenLux".

Luxemburška vlada se brani

Luksemburška vlada odgovara da je itekako svjesna svoje odgovornosti kao međunarodnog financijskog središta. Pojačana su nadzorna tijela i primjenjuju se sve mjere za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Na pitanje luksemburškog tjednika "Woxx" zašto u registrima tvrtki ima toliko netočnih i nepotpunih podataka, Ministarstvo pravosuđa odgovorilo je: "Odgovornost je tvrtki koje se registriraju pružiti korektne informacije i ažurirati ih."

Nakon pregleda baza podataka OpenLux, nevladina organizacija Transparency International procjenjuje da bi 80 posto luksemburških fiktivnih firmi moglo biti zloupotrijebljeno za pranje novca. Nije jasno tko zapravo ima koristi od tih poslova, navodi TI.

Stvarni vlasnici mogli bi se sakriti iza posrednika, objavila je Marie Martini iz Transparencya u pisanoj izjavi. Luksemburško Ministarstvo pravosuđa je u rujnu 2020. govorilo kako je pranje novca glavna prijetnja financijskom centru, ali da trenutne mjere i zakone smatra dovoljnima.

Još nema transparentnog registra u EU-u

Otkrića iz papira LuxLeaks dovela su do pokušaja da se nakon 2014. pooštri porezno i financijsko zakonodavstvo u Europskoj uniji i na međunarodnoj razini. Još uvijek ne postoji javno dostupan registar o tome koja tvrtka zarađuje koliko novca i koliko poreza plaća u kojoj članici EU-a. Pregovori se vode od 2016. godine. Posljednja verzija ponovno je odbijena prije samo dva tjedna u radnoj skupini zemalja članica.

Europski parlament se zalaže za to, ali taj registar blokiraju neke države članice - uključujući Njemačku i Austriju. A ni neke druge države - poput Irske, Nizozemske, Malte ili Cipra, koje su lobističke skupine protiv izbjegavanja poreza deklarirale kao porezne oaze - također nemaju veći interes za veću transparentnost, jer privlače tvrtke s niskim poreznim stopama ili slabim nadzorom.

Zahtjev iz parlamenta

Glasnogovornik za gospodarska pitanja demokršćanske parlamentarne skupine u Europskom parlamentu Markus Ferber (CSU) govori o "javnoj tajni" s pogledom na Veliko vojvodstvo koje je sada ponovno u središtu pozornosti: "Luksemburg nonšalantno vodi europsku poreznu oazu, a Europska komisija to samo promatra i ništa ne poduzima. Europska komisija bi trebala još jednom pomno razmotriti slučaj i, u slučaju sumnje, ne ustručavajući se pokrenuti postupak zbog kršenja zakona."

Prema različitim računicama, različiti porezni trikovi dovode do toga da države EU-a godišnje izgube između 20 i 170 milijardi eura poreznih prihoda. Međutim, kako autori OpenLuxa također ističu, nije nezakonito već samo posjedovanje investicijske tvrtke u Luksemburgu ili prebacivanje dobiti radi smanjenja poreznog opterećenja. No oni upozoravaju da se često tek godinama kasnije retrospektivno može utvrditi jesu li poslovne transakcije stvarno prekršile postojeće pravo.