Luksuzne kuće zajedničkog stanovanja

Na prvi pogled novo gradilište u kelnskoj četvrti Sülz izgleda kao i svako drugo. Posvuda se nalaze dizalice, bušilice, kamioni s građevinskim materijalom. Ono što je međutim „oku nevidljivo“ je da vlasnik zgrade koja će uskoro biti izgrađena nije neko poduzeće već grupa kelnskih građana. Već u proljeće sljedeće godine ovdje bi svoj novi dom trebalo dobiti tridesetak odraslih i dvadesetero djece.

Jedan od njih je 70-godišnji umirovljenik Utz Ingo Küppers, nekadašnji voditelj Urbanističkog ureda grada Kölna. On je, moglo bi se reći, i osnivač grupe koja na mjestu gdje se nekoć nalazio dom za napuštenu djecu gradi svoj novi dom. Riječ je o jednoj vrsti „kuće zajedničkog stanovanja“, u kojoj će se osim stanova za svaku obitelj ( izgrađenih prema posebnim, individualnim željama vlasnika), nalaziti i jedna zajednička prostorija, stanovi za goste kao i velika krovna terasa otvorena svima. Cijena od oko 3.000 eura za četvorni metar prostora, nije doduše niska, ali je manja od iznosa koliko se obično u ovom dijelu grada traži – u prosjeku oko 5.000 eura. 

Život kao na selu

Grupe sastavljene od „običnih“ građana koji zajednički sudjeluju u izgradnji novog stambenog prostora, u Njemačkoj su trenutno izuzetno popularne. Sama ideja potječe još iz 80-tih godina kada su se prve ovakve zgrade čiji su vlasnici bili sami građani, gradile u Hamburgu i u Berlinu, u četvrti Kreuzberg. Međutim, od tada do danas se štošta promijenilo. U početku su građani jednostavno zaposjeli neku napuštenu zgradu, uredili ju ili zajedničkim sredstvima na njezinom mjestu izgradili novu i uselili se u nju. Danas način traženja idealnog prostora više nije tako „ljevičarski“.

Grupe se sastoje od akademika ili vlasnika nekih manjih poduzeća koji u prvom redu žele živjeti u određenom dijelu grada i to ne kao stanari već kao vlasnici vlastitih stanova, izgrađenih prema vlastitim željama i potrebama. Prema sloganu: „Svi se poznaju, svi si međusobno pomažu“, ovakve „kuće zajedničkog stanovanja“  na neki način podsjećaju na seoski način života. „To je u svakom slučaju pozitivno. Ovaj trend možda nagovješćuje kraj egoizmu i načinu života u kojem svatko samo gleda sebe i svoje interese“, kaže Küppers.

Siromašnima ovdje nema mjesta

Međutim, usprkos zajedničkim ciljevima i željama, ostvariti ovakav jedan stambeni projekt ipak nije ni najmanje jednostavno. U Kölnu primjerice, borba između grupe građana i gradskih vlasti trajala je godinama. Prije tri godine odbijen je prvi zahtjev za građevinskom dozvolom, zbog čega su se povećali troškovi promjena nacrta i građevinskih planova. Nekolicina osoba koje su u početku sudjelovale u projektu, morale su odustati a na njihovo mjesto su došli oni koji više i bolje zarađuju.

"Od tada se promijenila i atmosfera na našim sastancima; nekako je u posljednje vrijeme teže postići dogovor i sve želje staviti pod zajednički nazivnik. Primjerice, u staroj grupi je svima bilo jednako važno da naša zgrada bude izgrađena prema ekološkim standardima i da imamo ugrađene uređaje za solarnu energiju. To ovim novim, mlađim, nekako i nije tako važno“, priča pomalo razočarano Ingo Küppers.

 No, usprkos povećanim troškovima, kritikama mnogih kako se radi o „samo još jednom obliku modernog elitizma“, naporu vezanom za komunikaciju s gradskim uredima, vlasnici nove zgrade u Kölnu su ipak vrlo zadovoljni. „Niti jedan stan ne izgleda kao neki drugi. Imamo doduše sada još puno posla ali kraj je na vidiku. Privatno se zapravo svi dobro slažemo. I, po mom mišljenju, nema ničeg boljeg od stanovanja s pripadnicima različitih generacija, interesa i zanimanja“, zaključuje Küppers.

Autor: Sabine Oelze/žt

Odg.ured: A. Jung-Grimm