Maastricht: Papir svašta podnosi

Dva najvažnija kriterija stabilnosti eura odnose se na disciplinu državnog proračuna: novo zaduženje proračuna u jednoj godini ne smije biti veće od tri posto BDP-a; a ukupno zaduženje države ne smije biti veće od 60 posto BDP-a. Na tomu je inzistirala osobito Njemačka. Iako ideja o tri posto kod novog zaduženja zapravo potječe od jednog mladog Francuza.

Guy Abeille je bio niži službenik francuskoga Ministarstva financija kad je 1982. dobio zadaću da za predsjednika smisli jednostavnu formulu za ograničenje proračunskog deficita, koja treba odavati dojam gospodarske kompetentnosti. Tada je prijetila opasnost da se državno zaduženje otme kontroli zbog socijalističkog eksperimenta predsjednika Francoisa Mitteranda, koji je godinu dana ranije postao francuski predsjednik.

Novo zaduženje u Francuskoj je tada iznosilo 2,6 posto francuskog BDP-a- Guy Abeille je mislio da bi ograničenje na jedan posto bilo nerealno. Dva posto bi vladu dovelo pod pritisak. Zato se odlučio za tri posto. Ta čarobna formula je nastala tako jednostavno i tako proizvoljno, ali je kasnije u pregovorima o Ugovoru Europske unije ušla kao važan kriterij za pristupanje monetarnoj uniji.

Ekonomska legitimacija za proizvoljne formule

I granica ukupnog zaduženja od 60 posto BDP-a je proizvoljna, kaže Oliver Sievering s Visoke škole za javnu upravu i financije u Ludwigsburgu. Jer, početkom 1990-ih godina zaduženje brojnih zemalja je iznosilo oko 60 posto BDP-a. Iz te dvije brojke je načinjena i zaokružena ekonomska priča: "Ako gospodarstvo nominalno raste pet posto novo zaduženje smije biti tri posto. Tri petine je 60 posto", objasnio je Sievering u intervjuu za Deutsche Welle.

Brzo je postalo jasno da je godišnji rast od pet posto utopija. Kao i gornja granica ukupnog zaduženja od 60 posto za zemlje kao Belgija, Italija i Grčka. Moralo se zadovoljiti time da se stanje zaduženja kreće u pozitivnom smjeru i pozornost je usmjerena na kriterij novog zaduženja od tri posto. Sve zemlje koje su bile kandidati za uvođenje eura, osim Grčke, prema izvještaju Europskog valutnog instituta za 1998. imale su deficit državnog proračuna manji od tri posto BDP-a.

Neke su se poslužile trikovima, među njima i Njemačka. Tako je Savezna vlada prodala dionice Deutsche Telekoma i Njemačke pošte državnoj banci KfW, kako bi smanjila zaduženje. Italija je kratkoročno uvela čak europski porez koji je onda nakon uvođenja eura uglavnom vratila građanima.

Veliki nisu bili uzorni

Dva maastriška kriterija trebale bi poštivati sve zemlje nakon ulaska u euro-klub, kako bi zajednička valuta stajala na čvrstim temeljima. Na tomu je osobito inzistirala njemačka Savezna vlada. Ali, dopuštenu granicu deficita su 2002. prekršile upravo Njemačka i Francuska. Te dvije velike zemlje su zajedno uspjele spriječiti plaćanje milijardske kazne i tako olabavile stroga pravila. "To je bilo jako štetno za proračunsku disciplinu u cijelom prostoru eura, jer su brojne druge zemlje rekle: Ako se Njemačka i Francuska ne drže strogo kriterija, zašto bismo se mi toga držali?" - kaže Oliver Sievering.

Na vrhuncu financijske krize gotovo sve zemlje su prekršile maastriške kriterije. Većina zemalja euro-zone u međuvremenu ima pod nadzorom svoj državni deficit, ali što se tiče ukupnog zaduženja države, tu su ispod granice od 60 posto BDP-a u 2015. bile samo Estonija, Latvija, Litva, Češka, Slovačka i Luksemburg. Njemačka je 2016. prošla bez novog zaduženja, ali je s ukupnim dugom od 70 posto BDP-a znatno iznad dopuštene granice.

Iako su maastriški kriteriji prekršeni više od 200 puta ni jednom nije izrečena kazna. "Nitko ne želi drugom izreći novčanu kaznu jer točno zna, za nekoliko godina bih i ja mogao doći u takvu situaciju i bilo bi mi drago ako se prema meni bude postupalo s razumijevanjem", kaže Sievering. Drugim riječima, potencijalni prekršitelji sude aktualnim prekršiteljima.

Iako papir svašta podnosi i kazneni mehanizam ne funkcionira, ekonomist Sievering smatra da su maastriška pravila nužna. Već to što se to nadzire i o tomu se govori ima disciplinirajući učinak, kaže on.