"Made in Germany" su zapravo ljudi - kojih je sve manje

Robert Weiß se dobro sjeća svojeg djetinjstva – i tu nije bio osobita iznimka među svojim vršnjacima. Ne samo da je znao sve tipove automobila, nego mu je bilo najveće zadovoljstvo s tatom popravljati „pravi“ auto, ne tek igračku. Što će biti kad bude velik – to uopće nije bilo pitanje: inženjer i dobar dio svoje karijere je proveo u njemačkoj automobilskoj i željezničkoj industriji prije nego što je dospio na sveučilište kako bi svoje znanje prenio na mlađe naraštaje.

Danas je dekan fakulteta za strojogradnju i mehanotroniku Visoke škole u Karlsruheu i teška srca priznaje kako današnje mlade tehnika ne zanima koliko je zanimala njegove i prethodne naraštaje. Još prije pet godina se za svako mjesto njegovog programa kandidiralo sedam osoba, danas je to još troje.

„To je doista zabrinjavajuće“, kaže Weiß. „A to je problem i za sveučilište: mi želimo popuniti naše studijske programe što bolje i obrazovati što je moguće više inženjera. To ima posljedica i na industriju i za čitavo gospodarstvo Njemačke, ako ne bude dovoljno inženjera."

Manje studenata, a inženjeri odlaze u mirovinu

Njemački inženjeri su u čitavom svijetu bili na glasu kako teže samo najvišoj kvaliteti i neprekidnim inovacijama. Ali i taj glas je u opasnosti: broj mladih koji se odlučuje za studij u područjima kao što su matematika, informatika, prirodne znanosti i tehnika (na njem. skraćeno: MINT) se stalno smanjuje – samo u godini dana se po njemačkom statističkom uredu njihov broj smanjio za 6%.

Mnoge zemlje u međuvremenu imaju problem nedostatka stručne radne snage, a u Njemačkoj je dodatni problem što sad mnogi inženjeri i stručnjaci u tehničkim zvanjima odlaze u mirovinu. Istovremeno, tu se stoji pred golemom zadaćom digitalne i ekološke promjene za koje će trebati čitava vojska kvalificiranih stručnjaka baš iz tih tehničkih i prirodnih znanosti. A njih već sad nema: prema jednom izvješću Instituta njemačkog gospodarstva iz Kölna ovoj zemlji nedostaje 320 tisuća takvih stručnjaka, a broj upisanih na fakultetima ne pokazuje da će se stvari poboljšati.

„Problemi prirodnih i tehničkih zvanja još nisu toliko istaknuti koliko je to važno za gospodarstvo i čitavo društvo“, konstatira i njemačko ministarstvo za obrazovanje i znanost u svom akcijskom planu u kojem želi povećati zanimanje za ta zvanja.

Inženjeri neophodni za „skok u budućnost"

Velik je pritisak pronaći nova rješenja i zato se hitno traže stručnjaci tehničkih zvanja, smatra Axel Plünnecke, pročelnik radne skupine za obrazovanje, inovacije i migracije Instituta njemačkog gospodarstva. Glavno je pitanje, hoće li Njemačka imati dovoljno stručnjaka? „Ako to ne bude slučaj, to će biti još jedan gubitak za konkurentnost ove zemlje. Ili će njemačke tvrtke morati svoje pogone još više seliti u druge regije“, smatra Plünnecke.

Zanimanje za tehničke i prirodne znanosti ovisi o različitim faktorima. Manji broj studenata je jedan od njih, ali i to je jedna od posljedica što svjetski poznata, njemačka automobilska industrija prolazi kroz velike promjene. Omiljeni poslodavci kao što su BMW, Volkswagen i Mercedes Benz imaju teškoća s „običnih“ prijeći na električne automobile. „Ljudi nisu sigurni, žele li raditi u tom području. Automobili više ne stvaraju onakvu fascinaciju kao što je bilo prije“, smatra dekan Weiß.

Ipak, u Institutu njemačkoga gospodarstva primjećuju kako je u posljednjim godinama nešto porastao broj učenika u tehničkim zvanjima i to prije svega mladih koji su sa svojim obiteljima došli iz inozemstva. No onda su problem manjkavo poznavanje jezika i nedovoljna potpora takvim učenicima.

Tu su došljaci, ali...

„To je bez ikakve sumnje propust politike obrazovanja“, smatra Plünnecke. Na koncu, mladi iz drugih zemalja često imaju dobre šanse nešto postići u tim zvanjima: „Prirodni zakoni su svugdje isti, programski jezici su u čitavom svijetu identični. Ako se dođe s nekim predznanjem, mnogo je jednostavnije to primijeniti i ovdje.“

No problem je već tu, tako da opet preostaje stari – i sve manje uspješan lijek: „Industrija mora tražiti svoje inženjere u inozemstvu“, kaže Weiß. U određenoj mjeri to već čini i u posljednjim godinama je mnogo osoba tehničkih zanimanja došlo u Njemačku. Tako na primjer broj inženjera i stručnjaka za računala s indijskom putovnicom je u proteklih deset godina porastao s 3.800 na nekih 25 tisuća – a to je područje gdje se često uopće ne mora biti fizički u Njemačkoj da bi se radilo za njemačku tvrtku.

„Tu se može reći kako se nešto događa“, slaže se i Plünnecke. Brojke su mnogo veće nego što je ljudima to jasno, jer u Njemačkoj se u raspravama često govori tek o ljudima koji dolaze u ovu zemlju kao bjegunci od sukoba.

Zapravo čak i došljaci iz zemalja koji inače jedva da imaju ikakve šanse dobiti azil i boravište u Njemačkoj – kao što su Egipat, Tunis ili Maroko, u tim zvanjima su više nego dobrodošli i ima ih tu sve više. Ali i njemački ministar rada Hubertus Heil upozorava: „Predodžba da stručnjaci iz čitavog svijeta žele doći u Njemačku je na žalost iluzija", izjavio je prošlog studenog.

Njemačka vlada tu pokušava učiniti svoj dio posla: pojednostaviti postupak izdavanja dozvola boravka i rada za stručnu radnu snagu, jer već i birokracija i što se mnogo toga ne obavlja digitalno dovode do toga da čak i oni koji žele doći, u svojim zemljama moraju mjesecima čekati na „papire“ iz Njemačke.

Raditi u „prljavoj" tvornici?

Za njemačku industriju je to noćna mora. No i tamo znaju kako ne mogu pokriti svoje potrebe došljacima, ali nije lako u ovim vremenima kad mnogi mladi svaku tvornicu vide kao „prljavu“ i kao prijetnju za klimu i okoliš, opet stvoriti onakvu tehničku kulturu kakva je nekad postojala u ovoj zemlji.

To je vrlo ozbiljan problem: ne preostaje im ništa drugo nego povećati pritisak na one suradnike koje već imaju, ali to neminovno vodi padu produktivnosti. Njemačke inovacije su uvijek bile važan razlog i da se kupi njemački proizvod: inače je i jeftinije i jednostavnije kupiti proizvod konkurencije, osobito iz Kine koja uporno ulaže u razvoj svoje strojogradnje.

A kad njemačke tvrtke prestanu biti vodeće na svijetu, onda se otvara još jedan problem: čak i ovi inženjeri koji nastaju na njemačkim sveučilištima će možda potražiti posao negdje drugdje u svijetu. To bi onda doista mogao biti kraj, smatra Plünnecke: „Jer onda će nam odlaziti i ljudi. I drugdje na svijetu može biti lijepo živjeti i raditi".