1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mafija u Srbiji je postala nedodirljiva

Ivica Petrović
30. srpnja 2018

Ubojstvo odvjetnika Dragoslava Ognjanovića nastavak je serije nerazjašnjenih likvidacija u Beogradu. To je groteskni demanti tvrdnje vlasti da su građani sigurni i dokaz da mafija radi što hoće, kažu sugovornici DW-a.

https://p.dw.com/p/32HvM
Symbolbild Die kleine Finanzrevolution
Foto: Fotolia/Pier Giorgio Mariani

Likvidacija ima profesionalni potpis. Dragoslav Miša Ognjanović je ubijen u klasičnoj sačekuši, i tom prilikom je u ruku ranjen i njegov sin, koji je izvan životne opasnosti. Ubojstvo ovog odvjetnika je devetnaesto od početka godine u Srbiji koje podsjeća na tipične mafijaške likvidacije.

Ako se, međutim, sukob Kavačkog i Škaljarskog mafijaškog klana – oba iz Kotora – ili obračuni takozvanih „navijačkih skupina" promatraju iz regionalnog kuta – jer se likvidacije odvijaju na prostoru Srbije i Crne Gore – onda je to 22. takvo ubojstvo ove godine.

Ognjanović je u svojoj karijeri imao čitav niz slučajeva visokog profila: zastupao je kriminalca Luku Bojovića, bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića pred Haškim tribunalom, optužene u postupku za ubojstvo francuskog navijača Bricea Tatona i navijača Crvene Zvezde Velibora Dunjića.

Stravična poruka

Srpska policija je nakon ubojstva pokrenula akciju pod nazivom „Vihor", ali bez vidljivih rezultata. Odvjetničke komore Beograda i Srbije od ponedjeljka (30.7.) obustavljaju rad na tjedan dana u znak prosvjeda.

Ubojstvo pokazuje kako mafija misli da smije i može raditi doslovno sve, kaže odvjetnik i bivši zamjenik ministra policije Božo Prelević. „Tko će se sada smjeti baviti obranom bilo koga ako su u pitanju ozbiljne mafijaške grupe i ubojstva koja su s tim povezana?", pita Prelević.

Serbien Dragoslav Ognjanovic
Dragoslav Ognjanović bio je poznati i cijenjeni odvjetnikFoto: Getty Images/AFP/D. Dilkoff

„To znači da, ako zastupate oštećene koji su žrtve mafijaških klanova, onda se pojave likovi koji će vas uvjeriti da ili ne radite svoj posao ili da napustite taj slučaj. Ako to dopunite navijačkim skupinama koje veoma blago prolaze, ili se izmišljaju podaci koji ih oslobađaju krivice, jasno vam je da prisustvujemo potpunom urušavanju pravnog sustava", kaže Prelević za DW.

On slučaj opisuje kao poruku, „kao kada ubijete novinara, to je poruka svim drugim novinarima da prestanu pisati o stvarima koje ih mogu skupo koštati. A mislim da su na ovaj način uputili državnim institucijama, sudovima i odvjetništvu ozbiljnu poruku."

Ovo ubojstvo je još jedan u nizu nerasvijetljenih zločina koji se u posljednje vrijeme događaju na ulicama Beograda i drugih srpskih gradova, napominje Saša Đorđević iz Beogradskog centra za sigurnosne politike. „Sve to pokazuje da državno odvjetništvo i policija nemaju adekvatan odgovor na mafijaške obračune. To je veoma zabrinjavajuće za sve, a posebno zabrinjava odgovor državnog odvjetništva koje vodi istrage", kaže Đorđević za DW.

Nedjelja je u Srbiji prošla u znaku „apela". Tako je Ministarstvo pravde „apeliralo na državne organe" da poduzmu „sve neophodne mjere", dok je odvjetnica Zora Dobričanin „apelirala" na kriminalne klanove da prestanu s ubijanjem.

Tko je još siguran?

Odvjetnik Dragoslav Ognjanović je ubijen u subotu (28.7.) svega nekoliko sati nakon što se srpski ministar policije Nebojša Stefanović pohvalio značajnim smanjenjem stope kriminala u odnosu na prethodni mjesec i naglasio da nije počinjeno nijedno ubojstvo u obračunu kriminalnih skupina. Ubojstvo Ognjanovića se tako može promatrati i kao bizaran demanti tvrdnji ministra policije.

Božo Prelević navodi da izjave ministra kako su svi sigurni djeluju groteskno. „Čini mi se da samo oni misle da se mi osjećamo sigurno. Jer, vidite da se Srbija valja u drogi, da se valja u bespravnoj gradnji, i da su to isti oni koji preko dana zidaju nelegalne zgrade, a navečer prodaju drogu. I vidite da se vrte oko stranaka na vlasti, i taj kriminalno-financijsko-politički centar uništava i slobodu medija i pravni sustav", ocjenjuje Prelević.

Simbolični početak serije bilo je ubojstvo jednog od vođa navijača Partizana Aleksandra Stankovića zvanog Sale Mutavi prije dvije godine. On je bio na slobodi, mada je bio pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu, a mnogi tvrde da je bio čovjek Aleksandra Vučića na Partizanovoj tribini. Od „rata protiv mafije" koji je Vučić tada najavio – nije bilo ništa.

Aleksandar Stanković Überwachungskamera
Aleksandar Stanković ubjen je 2016. godine - iako je prije toga bio pravomoćno osuđen, nije bio u zatvoru. Ovo je snimka nadzornih kamera s Partizanovog stadiona, nastala nakon što su dva Stankovićeva prijatelja pretukli jednog čovjekaFoto: Partizan Belgrad

„Dodatnu zabrinutost izaziva i to što o tome ne pričaju sami profesionalci, dakle državno odvjetništvo i policajci, već to čine političari. Nedavno smo dobili novog šefa kriminalističke policije, ali još uvijek nismo čuli što će biti njegov prioritet u radu. Tako da nam zaista nedostaje odgovor profesionalaca", napominje Saša Đorđević.

On primjećuje da je čudno što nema više suradnje između šefova policije i ministara unutarnjih poslova Srbije i Crne Gore, jer su to prostori na kojima se i događa najviše mafijaških obračuna.

Skandalozno ponašanje EU-a

Kao jedan dio objašnjenja zašto nema ozbiljnog odgovora države na rast organiziranog kriminala, Božo Prelević navodi da čistke u državnoj upravi i najezda ljudi s kupljenim diploma ne mogu dovesti ni do čega drugog nego do porasta kriminala.

„Neobrazovani, korumpirani, navođeni od navijača i političara, oni su samo slika nemoći države. Vlast je tako dobila poslušnike u institucijama, i oni ne mogu izaći na kraj s ovom vrstom financijski moćnog kriminala", kaže naš sugovornik.

Prelević u tom ima i čitav niz oštrih riječi na račun Europske unije. „Dok nisu došli ovi koji su obećali rješavanje Kosova, oni su još i radili neki monitoring. Skandaliziran sam ponašanjem EU-a i njihovim neumjerenim hvaljenjem ove vlasti koje joj samo daje krila. To ih uvjerava da su oni najbolji, najpametniji, i da mogu raditi što god hoće samo ako potpišu neki pravno-obavezujući sporazum."

„Šute građani, šuti Europska unija, mediji i neovisni intelektualci su pod pritiskom – mislim da je zato prilično jasan odgovor na pitanje kako smo dovde došli, zašto se ne osjećamo sigurno i zašto ljudi bježe iz Srbije", dodaje Prelević.