Mamić dobio 6,5 godina, ostaje u novoj domovini

Dio je to prvostupanjske presude izrečene na Županijskom sudu u Osijeku u slučaju u kojem se Mamić, njegov brat Zoran, bivši direktor Dinama Damir Vrbanović i poreznik Milan Pernar terete da su iz najvećeg hrvatskog nogometnog kluba kroz nogometne transfere izvukli 116 milijuna kuna i izbjegli plaćanje 12,2 milijuna kuna poreza. Svi su osuđeni na zatvorske kazne i vraćanje materijalne koristi.

Prvooptuženi ipak nije odveden u zatvor, jer je izricanje presude dočekao u Međugorju u koje se, zahvaljujući BiH državljanstvu, sklonio dan ranije. Kaže, ne namjerava se vratiti u Hrvatsku. „Ovako drsko presuditi nevinog čovjeka, ti monstrumi neće od danas mirno spavati, a ja ću uzeti kvalitetan predah da mogu uzvratiti da oni završe gdje im je mjesto", poručio je sucima i Državnom odvjetništvu. Postane li presuda pravomoćna, kaznu će, potvrdio je to ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, služiti u svojoj novoj domovini. „Ne može ga BiH izručiti, ako ima državljanstvo BiH, to je Ustavom propisano, kao što ni druge države ne isporučuju nama svoje državljane“, objasnio je ministar.

Na vezi s bogom

Samo suđenje obilježio je niz bizarnih ročišta na kojima su svjedoci mijenjali mišljenje ili su postali žrtvama neobjašnjive selektivne amnezije. Tako je nogometaš Luka Modrić zaboravio sve detalje s kojima je u USKOK-u teretio svojeg nekadašnjeg šefa, a ni Dejan Lovren nije se mogao sjetiti ključnih podataka oko potpisivanja ugovora, zbog čega je i sam promijenio iskaz. Možda je najbizarnija epizoda bila ona u kojoj su Mamićevi odvjetnici sudu među dokazima predali i papir na kojem su bila pitanja i odgovori pripremljeni za Lovrenovo svjedočenje.

Sam Zdravko Mamić povukao je potez očajnika kada je novinarima na pompozno najavljenoj tiskovnoj konferenciji predao navodnu sms prepisku bivšeg šefa DORH-a sa sucima, a koja je trebala dokazati da nevinog čovjeka pokušavaju staviti iza rešetaka. Dokaze kakve je mogao kreirati prosječan pučkoškolac na nekoj od stranica za izradu internetskih memeova, u poštanski sandučić mu je, kaže, spustio sam Bog.

Da je Porezna radila svoj posao…

Antikorupcijski stručnjak Zorislav Antun Petrović za Deutsche Welle tumači kako je Zdravko Mamić godinama slovio za jednog od najbogatijih ljudi u državi koji su nerijetko završavali u medijima zbog ekstravagancije. „Ovo suđenje se moglo jednostavno izbjeći da mu je Porezna uprava zakucala na vrata i usporedila njegove prihode i imovinu“, kaže Petrović.

Presuda je, prema riječima našeg sugovornika, ohrabrujuća poruka javnosti prema kojoj nitko nije iznad zakona te da bi svi koji misle izigrati pravnu državu prije ili kasnije trebali završiti u zatvoru. „Očekujem beskrajne žalbe, prigovore, ponovljeno suđenje, sve ono što smo i do sada gledali u Hrvatskoj. Nemam razloga vjerovati da će presuda postati pravomoćna u razumnom roku.“

Podsjetimo, nogomet je još u prosincu 2011. godine ministar sporta Željko Jovanović (SDP) službeno proglasio korupcijskom močvarom, a ovo bi suđenje moglo biti i prvi korak u njenom isušivanju. „Nema sumnje da u hrvatskom nogometu ima puno sivih zona u kojima se novac iz, najčešće, gradskih proračuna prelijevao u klubove pa na sumnjive i sumnjivije načine pronalazio put u privatne džepove. Hrvatska se po tome ni na koji način ne razlikuje bitno od ogromne većine drugih zemalja, jedino do sada niti jedna velika riba nije završila na sudu zbog kreativnih transakcija", govori za DW Petrović.

Galantnim veseljacima se lakše prašta

Slučaj Zdravka Mamića jasno pokazuje i koliko je korupcija srasla s društvom. Naime, za velik dio građana on je predstavnik takozvane divlje, bezobzirne i koruptivne Hrvatske koja se ne libi svoje kritičare diskvalificirati na nacionalnoj razini pa za njega spomenuti ministar „ima krvna zrnca koja mrze sve što je hrvatsko, a iz očnjaka mu šiklja krv“. No postoje i građani kojima Mamić imponira, u njemu vide „veseljaka, domoljuba, čovjeka iz naroda koji voli popiti, pojesti, zapjevati narodnjake na svadbama", koji rado pomaže drugima, pa čak i ako tu i tamo zgriješi. Isti oni koji su spremni opraštati korumpiranim političarima, spremni su zažmiriti i na „nestašluke“ nogometnih gazda.

„Političari mahom javnim novcem kupuju naklonost građana pa im, recimo, otmu na računima za vodu 1.000 kuna, ali im pred izbore daruju stotinjak kuna. Kod Dinama se ne može poreći da je taj novac oplođivan. Stotine milijune kuna koje je Grad Zagreb davao klubu, vješto su korištene za generiranje prihoda od transfera igrača. Dobar dio tih prihoda, pokazala je presuda, prelijevao se u privatne džepove", pojašnjava Petrović.

Umrežen s političarima

Presuda Zdravku Mamiću neugodnost je i za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar- Kitarović kojom se zbog rođendanske zabave u navodnoj Mamićevoj organizaciji bavilo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Kako je predsjednica odbila dostaviti tražene podatke, Povjerenstvo je odustalo od ovog slučaja. „Gospodin Zdravko Mamić je organizirao razne večere za mene. Uopće ne razumijem u čemu je poanta ovoga i zašto uopće razgovaramo više o ovome. Tu apsolutno nema nikakvog sukoba interesa", kazala je krajem prošle godine za Novu TV predsjednica objasnivši da nije znala da je Mamić „pod mjerama“.

„Zakonodavstvo vrlo jasno kaže da niti jedan dužnosnik ne smije primiti dar vredniji od 500 kuna pa bila to i večera. To ne znači da može svaki dan pojesti večeru na nečiji račun vrijednu 499 kuna, već je smisao zakona izbjegavanje bilo kakvog osjećaja obaveze dužnosnika prema onome tko taj dar daje. Po svojim kontaktima s HDZ-om, vidljivo je da je Mamić socijalno inteligentan čovjek koji je bio svjestan da mora ulagati u odnose sa strukturama vlasti, ako želi voditi lukrativan posao i pri tome koristiti javne resurse. Vješto je to radio, a na dužnosnicama i dužnosnicima je bilo da se tim ponudama othrvaju“, zaključuje Petrović.

Uz sve to, Zdravko Mamić je i dobra medijska roba, mamac za publiku željnu ekscesa pa makar ti ekscesi sadržavali i najvulgarnije uvrede i napade na novinare koji propituju njegov put uspjeha. Njegova divljanja pred kamerama na iznenada sazvanim konferencijama otvarala su u redakcijama pitanje – prenositi ili ne prenositi? Odluka je većinom bila „prenositi“ pa makar medijske kuće na taj način žrtvovale i dostojanstvo vlastitih novinara.

„Bog zna zašto me poslao ovdje, ja sam na zadatku koji mi je on namijenio. On sa mnom ima jasan plan", današnja je poruka prvostupanjskog osuđenika koji kaže da se sada prvo mora informirati o svojim pravima kao BiH državljanin. 

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.