Manje ilegalnog oružja – manje tragedija

31-godišnji Šemso Salčin ubijen je početkom svibnja u Mostaru. Njegov ubojca, kao i ubijeni su od ranije poznati policiji kao korisnici ilegalnog oružja. Prije nekoliko dana u središtu Mostara je ponovo došlo do oružanog sukoba u kojem su ranjene tri osobe. Na mjestu pucnjave ispaljeno je više hitaca, a izrešetana su i dva automobila na parkiralištu. „Zatečene su osobe koje su u rukama imale pištolje i koje su bile u sukobu. Bilo je riječi o ozbiljnom oružanom napadu!“, kaže glasnogovornik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Srećko Bošnjak.

Ovi primjeri bi trebali biti opomena građanima da ilegalno oružje trebaju vratiti kako bi bilo uništeno. Međutim, toga u praksi nema. I u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine česta je upotreba ilegalnog oružja, koja, nažalost, nerijetko završi tragično. U MUP-u potvrđuju postojanje ilegalnog oružja. „U sljedećem razdoblju možete očekivati da će policija, uz podršku MUP-a poraditi na oduzimanju ilegalnog oružja“ kaže Muhamed Budimlić ministar unutarnjih poslova Kantona Sarajevo.

"Osobno vezani za oružje"

U BiH nedostaju zakonske regulative koje uključuju strože kazne i procedure u skladu sa smjernicama EU-a, kao i mogućnost razdoblja oprosta koji bi omogućio stanovništvu da dobrovoljno preda ubojita sredstva. Procjenjuje se da se u Bosni i Hercegovini nalazi oko 750.000 komada ilegalnog oružja. Svaki peti građanin BiH posjeduje ilegalno oružje. Ovo su podaci Centra za sigurnosne studije i International Trust Fonda koji su u BiH počeli provoditi kampanju "Budi svjestan, ne riskiraj!" čiji je jedan od primarnih ciljeva podizanje svijesti javnosti o posljedicama držanja i upotrebe ilegalnog oružja i prevencije putem njegove predaje. „Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se u 2009. i 2010. godini povećao broj slučajeva upotrebe oružja za koje se ne može izdati dozvola. To su automatske i poluautomatske puške, bombe, mine i ostala eksplozivna sredstva“ kaže direktor Centra za sigurnosne studije Armin Kržalić.

Upotrebom ilegalnog oružja počini se 90 posto kaznenih djela na teritoriji Bosne i Hercegovine. „Tokom prošle godine više od 600 osoba sudjelovalo je u oružanim razbojništvima i ubistvima. Dnevno se u prosjeku dese 2 incidenta u kojima godišnje strada 200 osoba. Najviše incidenata desilo se u Sarajevu, Banjaluci, Trebinju i Brčkom. Suočeni smo s velikim problemom, ali vlasti ne ulažu mnogo napora za njegovo rješenje“, tvrdi Kržalić.

Većina građana javno negira da ima oružje. „Ne znam šta bih vam rekla. Svako malo pa čujemo da je neko dijete stradalo u igri pištoljem ili puškom. Tu je najveća odgovornost roditelja koji drže oružje u kući“ govori jedna gospođa. Njen sugrađanin razmišlja ovako: „Neki su davali po 2.000 ili 3.000 maraka kada je bio rat i osobno su vezani za to oružje. Kako im uzeti to oružje?!“ pita se on.

I danas, 15 godina nakon rata, teško je pronaći kuću u kojoj nema puške ili pištolja. Oružje se čuva pod geslom „zlu ne trebalo“. Nažalost, često se desi sasvim suprotno, ističu sociolozi. „Građani se, nažalost, osjećaju nesigurno. No, nošenjem oružja, upravo sebe dovode u opasnost. U ovom vremenu slabih živaca i naglih poteza, nije teško biti lak na okidaču. Mislim da treba preventivno djelovati u društvu. Onima koji drže ilegalno oružje treba dati motiva da ga predaju“ ističe prof. Zijada Idiz, sociolog.

Do oružja i putem oglasa

Iako su nelegalno posjedovanje i promet oružja kažnjivi po zakonu u BiH, to izgleda mnogo ne zabrinjava brojne građane, koji putem oglasa nude razno oružje po povoljnim cijenama. Za pištolje traže već od 200 KM pa naviše, ovisno od vrste, marke i karakteristika oružja. Krinja za posjedovanje ilegalnog oružja počinje od obitelji i ide dalje preko obrazovnog sustava, a ključ problema, zvanog ilegalno oružje je u neuređenosti države, kažu naši sugovornici. Jedno od rješenja je ono koje je primijenila Hrvatska, čije su vlasti svojevremeno od građana 12 mjeseci otkupljivale ilegalno oružje, te istovremeno pokrenule dopunu zakona kojom je pooštravana kaznena politika za ilegalno posjedovanje oružja.

Autor: Sanel Kajan, Sarajevo

Odg. ur.: Snježana Kobešćak