Patnje se nastavljaju
U Grčkoj ponovo vlada red. Šatori iz divljih kampova na granici s Makedonijom su nestali. Životu u blatu, dimu, smeću i fekalijama je došao kraj. Grčka vlada je sve počistila. Nakon evakuacije kampa u Idomenju vlasti su sada uklonile i posljednji bijedni kamp. Europa može odahnuti, slike djece u blatu više ne moramo plodnosti.
Međutim optužbu da je Europa zakazala u izbjegličkoj krizi Grci ipak ne mogu opovrgnuti. Jer patnje izbjeglica se nastavljaju, samo bez prisustva javnosti. Više od 50 000 izbjeglica se i dalje nalazi u zemlji, većina je pod okriljem države, u službenim smještajima koje je grčka vlada namijenila izbjeglicama. No tamo stanje teško da je bolje nego prije. UNHCR to stanje opisuje nedostojnim čovjeka. Ali humanitarne organizacije i mediji su primorani ostati izvan tih kampova. Tamo gdje nema tužitelja, nema ni suca.
Širom svijeta 60 milijuna izbjeglica
Pritome je sudbina onih koji su zaglavili u Grčkoj samo fusnota u povijesti izbjegličkih kriza širom svijeta. Ujedinjeni narodi navode podatak o oko 60 milijuna izbjeglica širom svijeta, polovina od toga su djeca. Njihova sudbina je u Europi u velikoj mjeri nepoznata jer većina njih ne dolazi u našu blizinu. Deseci tisuća izbjeglica iz sirijskog građanskog rata kampira u kampovima poput Zatara u Jordanu ili pak u Turskoj. U Libiji, prema procjenama, milijuni izbjeglica čekaju na prelazak u Europu.
Uzroci izbjeglištva su brojni, a krizna mjesta se nalaze širom svijeta: u Maliju je više od 200 000 bilo primorano bježati od rata i razaranja. U Mijanmaru vlada protjeruje narod Rohingya. Također u navodno "sigurnim zemljama porijekla", poput Pakistana i Afganistana brojni bježe zbog straha za vlastiti život.
Bodljikava žica na šengenskim granicama čini se normalnom
Mi ovdje pokušavamo situaciju staviti pod kontrolu jer broj izbjeglica treba biti smanjen. Za šest milijardi eura dobivenih od Europljana Turska zadržava izbjeglice i smješta ih u šatorske gradove, dok Austrija i balkanske zemlje svoje granice drže zatvorenim. Bodljikava žica na šengenskim granicama čini se gotovo normalnom ovih dana.
Začarani krug ilegalnih prelazaka granica i vraćanja natrag je odavno počeo. I mi smo ponovo ondje gdje smo već bili prošlog ljeta. Beskrupulozni krijumčari im obećavaju prelazak u Europu u prepunim brodovima. Samo u ovoj godini se u Sredozemlju utopilo gotovo 3.000 izbjeglica. Oko 1.000 više nego u prethodnoj godini.
Pa ipak političari u Europi poduzete mjere prodaju kao uspješne. Točno je sljedeće: broj pridošlica je drastično smanjen. Ipak "zabrinuti građani" su samo zavarani tvrdnjom kako vlade izbjegličku krizu drže pod kontrolom. Manje izbjeglica u zemlji i problem je riješen, tako glasi poruka. To je politika skretanja pogleda, guranja pod tepih, koja nama ovdje obećava umirenje, ali koja predstavlja licemjerje od kojeg teško da ima većeg. Jer izbjeglička kriza i dalje traje, i izvan europskih granica. Globalno rješenje ne postoji. A pritisak na vlade u Europi se javlja samo onda kada su građani direktno pogođeni - a oni su naravno pogođeni sve manje kada se suočavamo sa sve manjim brojem izbjeglica.
Sredozemlje kao groblje europske tvrđave
K tomu dolazi i sljedeće: stvarno rješenje podrazumijeva da bude pronađeno rješenje za uzroke izbjeglištva. Ipak sve dok se u Siriji odvijaju borbe ljudi će i dalje pokušavati dolaziti u Europu. Nikakva bodljikava žica ih neće zadržati - samo će Sredozemlje očigledno postati groblje koje okružuje tvrđavu Europa. Sporazum EU i Turske, kao i zatvaranje Balkanske rute doduše smanjuju broj izbjeglica u Europi, ali povećavaju broj mrtvih u Sredozemlju.
U Njemačkoj se navodi da su izbjeglice i dalje dobrodošle - ipak na putu do ovdje im prijeti smrt. Bilo bi dobro kada bi se ovom cinizmu stalo u kraj i kada bi se omogućio legalni dolazak za one koji trebaju zaštitu i to za cijelu Europu i ne samo za koaliciju voljnih. Bila bi to u najmanju ruku perspektiva i za brojne milijune izbjeglica u cijelom svijetu čiju sudbine Europa jedva da primjećuje.