Mađarski model za Njemačku?

Tranzitni centri o kojima je riječ u dogovoru vladajućih njemačkih demokršćana (CDU) i Kršćansko-socijalne unije (CSU) već postoje u Mađarskoj. Tamo, u tranzitnoj zoni na granici sa Srbijom postoje dva zatvorena područja sa stambenim kontejnerima. Samo jedan tražitelj azila dnevno smije ući u tu zonu.

Ovo su podaci „Mađarskog helsinškog odbora". Glasnogovornik mađarske Vlade osporava te navode: „Mi nismo krivi što tako malo ljudi dnevno želi u Mađarsku", izjavio je šef premijerovog ureda Janos Lazar još u veljači. Helsinški odbor procjenjuje da na srpskoj strani granice nalazi oko 4.000 ljudi koji namjeravaju postaviti zahtjev za azil u Mađarskoj.

Tranzit na „Ničijoj zemlji"

Tu zonu je Mađarska proglasila „ničijom zemljom". U njoj se provjerava je li zahtjev za azil već postavljen u nekoj drugoj europskoj zemlji i je li iz nekog drugog razloga neopravdan. Ta provjera traje nekoliko sati, a maksimalno je za to predviđeno 15 dana. Ako je podnositelj zahtjeva za azil već registriran u zajedničkoj europskoj banci podataka „Eurodac" onda se na temelju Dablinskog sporazuma vraća putem kojim je došao uz zabranu ponovnog ulaska u cijelu Šengensku zonu. To znači, vraća se u Srbiju. Teoretski bi odbijena osoba mogla podnijeti žalbu, ali Helsinški odbor navodi da se to događa izuzetno rijetko jer tražitelji azila nemaju pravnu pomoć i ne poznaju procedure.

Ako se zahtjev primi na obradu, onda podnositelj biva smješten u tranzitnu zonu i ne smije ju napustiti. Preispitivanje zahtjeva u Mađarskoj traje tri do šest mjeseci. Ako se zahtjev odbije, izbjeglice moraju nazad u Srbiju. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je osudio ovakvu praksu još u ožujku 2017.

Dva podnositelja zahtjeva iz Bangladeša, koji su poslije 23 dana u mađarskoj tranzitnoj zoni bili vraćeni u Srbiju, tužili su Mađarsku i dobili na sudu. Sud je zadržavanje ljudi u izoliranoj zoni nazvao nezakonitim. Kritizirano je i deportiranje ljudi u Srbiju, jer bi to prema mišljenju suda moglo dovesti do „lančane deportacije" sve do Grčke. Mađarska se žalila na presudu i taj sudski postupak je u tijeku.

Restriktivna praksa

Ovakva praksa dovodi do smanjenja broja izbjeglica koji podnose zahtjev za dodjelu političkog azila u Mađarskoj, što se skoro poklapa s politikom mađarskog premijera Viktora Orbana koji ne želi nikoga primiti u zemlju. U prva četiri mjeseca ove godine sa granice su vraćene 2.363 osobe koje su željele podnijeti zahtjev za azil. No samo 325 njih je moglo postaviti zahtjev. U istom razdoblju je u postupcima koji su već trajali odbijeno 326 zahtjeva. Samo u 267 slučajeva je odlučeno pozitivno, pa su te osobe dobile izbjeglički status.

Unatoč ovakvim brojkama mađarski premijer govori da je riječ o „masovnom doseljavanju" proglasivši „izvanredno stanje" u priljevu izbjeglica. Na taj način on stvara umjetni pravni alibi za stvaranje tranzitnih zona koje su dozvoljene samo u izvanrednim okolnostima.

Mađarska vlada je uvela i pravilo „osam kilometara" po kojem svaka izbjeglica koja se domogne Mađarske može u pojasu do osam kilometara od granice biti provedena u tranzitnu zonu. Organizacije za zaštitu ljudskih prava navode slučajeve uhićenja migranata na nekim mjestima u Mađarskoj i njihove deportacije u Srbiju. Pravnici se spore oko toga spadaju li uopće mađarske tranzitne zone u „ničiju zemlju".

Dimitris Avramopulos je u Europskoj komisiji zadužen za migrantska pitanja. On je u ožujku 2017. posjetio Mađarsku zahtijevajući od Budimpešte da se pridržava standarda za humani smještaj izbjeglica. No, on nije otvoreno kritizirao mađarsku tranzitnu zonu jer su ministri unutarnjih poslova članica EU-a godinu dana prije tog posjeta odlučili kopirati mađarski model za vanjske granice Unije.

Tranzitne zone i na granicama unutar EU?

Koncept tranzitne zone zahtijeva žicu i stroge kontrole granica. Samo tako se ljudi mogu prisiliti potražiti tranzitnu zonu jer na drugi način ne mogu u zemlju. U slučaju Njemačke to bi značilo da se mora osigurati 817 kilometara granice s Austrijom. Međutim, to nije u skladu sa Šengenskim sporazumom o prostoru bez graničnih kontrola. Osim toga, Mađarska vraća izbjeglice u Srbiju koja nije članica EU-a i svrstana je u takozvane „sigurne zemlje".

Njemačka bi iz svog tranzitnog centra vraćala izbjeglice u članice EU-a i potpisnice Šengenskog sporazuma Austriju i Češku. One nisu dužne primiti te ljude, osim ako bi Prag i Beč potpisali poseban sporazum s Berlinom, što su češka i austrijska vlada već odbile.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.