Međusobne optužbe za pokolj u Ankari

"Ne mogu naći moju djecu, gdje su moja djeca", plačući viče jedna žena na trgu pred željezničkim kolodvorom glavnog grada Turske Ankare. Nedaleko od te očajne žene, jedan muškarac pokušava tješiti drugu ženu koja nariče u njegovom zagrljaju. Lica su im poprskana krvlju, a na zid je oslonjena parola na kojoj piše "Mir - sad odmah". Na pločniku se još vide mrlje krvavi.

Trg pred željezničkim kolodvorom u Ankari nakon ovog užasnog napada liči na ratno poprište. Beživotna tijela leže na cesti, povrijeđeni zazivaju u pomoć, neumorno zavijaju sirene hitne pomoći. Teško je reći što se točno dogodilo, ali nije isključeno da su dva samoubojica-napadača aktivirale svoje naprave u kratkom razmaku, udaljeni jedva dvadesetak metara jedan od drugog, usred ljudske gomile koja se stvarala pred prosvjed ljevičarskih i kurdskih skupina.

Zbor liječnika Ankare je pozvao sve liječnike da se odmah jave na radno mjesto jer dežurne službe ne mogu zbrinuti brojne povrijeđene. I tisuće građana se spontano javilo i ponudilo donirati svoju krv. Kao hitnu mjeru su nadležne službe morale organizirati dodatnu mrtvačnicu.

Ali samo nekoliko minuta nakon eksplozije je već došlo i do prvih napetosti između prosvjednika i policije. Neki od prosvjednika su napali čuvare reda jer su uvjereni kako je turska država umiješana u ovo nasilje.

Drugi se žale da su prva kola hitne pomoći stigla sa velikim zakašnjenjem nakon napada, makar se pokolj dogodio usred Ankare. Na mjesto zločina je došlo i nekoliko ministara turske vlade, ali ih je otjerala bijesna gomila.

Kurdska stranka govori o "pokolju"

Ubrzo nakon napada su već uslijedile i prve optužbe. Selahatin Demitras, čelnik legalne kurdske stranke HDP je ovaj napad nazvao "pokoljem" gdje je upravo njegova stranka bila glavni cilj: bombe su eksplodirale upravo na mjestu gdje se trebalo sakupiti izaslanstvo stranke HDP. Isto tako su se čule optužbe kako je policija napala suzavcem ljude koji su pohitali žrtvama u pomoć. Stranka HDP i druge organizacije su sazvale ove prosvjede zapravo da bi učinile kraj nasilju koje vlada između turskih snaga sigurnosti i ekstremista iz redova zabranjene Kurdske radničke stranke. HDP smatra kako je turska vlada glavni krivac za najnoviju eskalaciju nasilja.

I neovisni promatrači ne sumnjaju kako je glavni cilj napada bio mirovni proces između Turske i Kurda - bolje rekavši, ono što je ostalo od tog procesa. Nakon što su se mjesecima vodile bitke između turske vojske i kurdskih boraca zapravo se očekivalo da će za ovih prosvjeda i PKK još jednom objaviti prekid vatre. "Tko god da je to bio, on nije želio da prestanu borbe u Turskoj", smatra stručnjak za politička zbivanja u Turskoj Ziya Meral. Ali taj cilj zapravo nije postignut: PKK je samo nekoliko sati nakon krvoprolića doista objavio prekid vatre.

Izbori se bliže

Oglasio se i turski predsjednik Erdogan koji je "najoštrije osudio ovaj odvratni napad čiji je cilj bilo jedinstvo, solidarnost i sloboda u našoj zemlji". Selahtin Demirtas mu pak odgovara kako to "nije bio napad na jedinstvo naše zemlje ili tako nešto, nego napad države na njegov narod" i uvjeren kako "niti za ovaj napad neće biti nađeni počinitelji."

U svakom slučaju se ovaj napad dogodio i samo tri tjedana uoči ponovnih parlamentarnih izbora u Turskoj. Političari su otkazali najavljene manifestacije u slijedećim danima, ali traju i optužbe kome može politički koristiti ovaj zločin: HDP optužuje Erdogana da mu to koristi za prikazivanje opasnosti i kako je potrebna njegova "čvrsta ruka" da bi se ta opasnost otklonila. Iz redova Erdoganovog AKP-a se pak optužuje kurdska stranka HDP koja navodno i ovakav zločin želi iskoristiti za reklamu i ubiranje glasova kao znaka solidarnosti.