Handke "nije dorastao" Nobelovoj nagradi

Vijest o dodjeli Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu je kod srpskih nacionalista izazvala slavlje, ali s druge strane užasnutost i bijes kod Bošnjaka, Albanaca, a i kod mnogih Hrvata i Slovenaca, podsjeća "Süddeutsche Zeitung" (SZ) povodom svečane dodjele te nagrade Handkeu. "Liberalni Srbi su vijest o nagradi Handkeu primili sa zaprepaštenjem i žalošću. Tako je srbijanski pisac Filip David, koji se od početka bio postavio protiv ratnog huškača Miloševića, rekao: 'Handke je moralna nula. Teško je, ako ne čak i nemoguće, Handkeovo cjelokupno književno djelo odvojiti od njegovih političkih aktivnosti. Nobelova nagrada će nesporazume u našoj regiji još jednom produbiti i rane devedesetih ponovno otvoriti'."

Srbiji učinio "medvjeđu uslugu"

SZ napominje i da se Bora Ćosić kritično izrazio - ponovno, jer je Ćosić još 2006. povodom dodjele Heineove nagrade Handkeu istoga nazvao "lažnim odvjetnikom Srbije" koji "čitavom užasu strahovlade u Srbiji proteklih godina daje pomilovanje". List dalje piše da je Handke svojim "brojnim izjavama u korist Miloševićevog režima i njegovih nacionalističkih nasljednika, koje je uvijek iznova na podao način izjednačavao sa 'srpskim narodom', prije svega demokraciji u Srbiji i otvaranju zemlje u smjeru demokratske Europe učinio medvjeđu uslugu." No radi se pritom i o krhkoj Bosni i Hercegovini, navodi dalje SZ: "Handkeove prezirne primjedbe o 'bosanskim muslimanima srpskog podrijetla koji govore srpsko-hrvatski' i romantiziranje srpskih trupa kao 'indijanaca' ili 'boraca za slobodu odozgor s brda' podupiru nacionalističku propagandu koja vrijeđa ljudsko dostojanstvo, prije svega onu propagandu u srpskom entitetu Republici Srpskoj."

Neki objašnjenje Handkeove isprva nostalgične, a zatim sve agresivnije mitologije o Jugoslaviji, traže u njegovom djetinjstvu, pojašnjava SZ. Handkeova majka je, naime, bila Slovenka, a on sam je bio "zaljubljen" u titoističku socijalističku Jugoslaviju. "'S tugom i bijesom' se Peter Handke u jednom eseju oprostio od svoje voljene i idealizirane Jugoslavije. Još tada je 'takozvani velikosrpski tenkovski komunizam' oslobodio svake krivnje za samorazaranje multietničke države. Slovenci i Hrvati su dali da se 'izvana na njih utječe' po pitanju raspada njihove države, pisao je Handke", prenosi SZ dodajući da je Handke tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla i francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda zbog priznavanja neovisnosti republika koje su se odcijepile od Jugoslavije okrivio za "izdaju" prema "Srbiji koja je ostavljena na cjedilu".

Popio rakiju s Karadžićem kako bi "shvatio povijest"

Ovaj minhenski list napominje i Handkeove uske veze sa Slobodanom Miloševićem ističući da ga je Handke stilizirao u "tragičnog lika" i posjetio u zatvoru Haškog tribunala, kao i da se od njega oprostio emocionalnim govorom nad njegovim grobom ispred više desetaka tisuća ljudi. Handke se, međutim, sreo i s tada već međunarodnom tjeralicom traženim Radovanom Karadžićem, jednim od glavnih odgovornih za genocid u Srebrenici, podsjeća SZ. List piše kako je popio rakiju s Karadžićem, a taj susret obrazložio svojom željom "da shvati povijest". 

Njemački radio "Deutschlandfunk" podsjeća da se debata oko Handkea vodi već duže od 20 godina i da se sada, povodom Nobelove nagrade za književnost, opet vodi rasprava. "Deutschlandfunk" podsjeća i na to da se debata oko Handkea, Jugoslavije i Miloševića zakuhala kad je u listu "Süddeutsche Zeitung" objavljen njegov tekst "Pravda za Srbiju", a kasnije i kao knjiga pod naslovom "Zimsko putovanje do rijeka Dunava, Save, Morave i Drine ili Pravda za Srbiju" (Die Winterliche Reise zu den Flüssen Donau, Save, Morawa und Drina oder Gerechtigkeit für Serbien). O diskusiji oko toga mogu li se Handkeove političke izjave odvojiti od njegovoga književnog djela, "Deutschlandfunk" piše kako Handke "nije autor bajki, kako to neki od njegovih najpametnijih branitelja smatraju, već politizirajućih literarnih reportaža". 

Pravi dan za podsjećanje na demokratsku Srbiju

"Tagesspiegel" donosi prilično oštro osobno mišljenje o Handkeu ističući da kao gotovo sigurnu dijagnozu možemo uzeti "da Peter Handke nije dorastao Nobelovoj nagradi. Već tjednima to dokazuju njegovi nastupi i provokacije koje, čini se, osciliraju između grandioznosti i nesigurnosti. Bilo bi poželjno za njega da se uredno povukao u svoju seosku enklavu. No on ni ne može ništa zbog toga što je dobio tu nagradu. (...) Izabran je jedan autor koji se zalaže za 'narod srpski', iako homogeni narodi mogu postojati samo u fantazijskim sferama poput 'Igre prijestolja'. No kad je Handke govorio o 'navodnim mjestima masakra' u BiH i dodvoravao se ratnom huškaču Miloševiću, onda to nije bilo samo ogledalo njegove duševne drame, već i simptom jednog obuhvatnijeg, političkog zavaravanja koje (…) s oba kraja napada demokraciju."

Autorica komentara u ovom listu ističe da "kad je Odbor za dodjelu Nobelove nagrade svojom odlukom za zastupnika alternativnih činjenica ležao u političkoj komi, pokazao se nedragovoljno kao seizmograf ove ere."

Stoga je dan dodjele Nobelove nagrade za književnost, piše dalje ovaj list, "pravi dan za podsjećanje na demokratsku Srbiju gdje su stotine tisuća ljudi svrgnule Miloševićev režim, ali i na srbijanske intelektualce koji odbacuju nacionalno ludilo, poput Davida Albaharija, Bore Ćosića, Ivana Ivanjija, Nataše Kandić, Borke Pavićević, Srđe Popovića, Biljane Srbljanović, Svetlane Slapšak i mnogih, mnogih drugih. Njihovu blizinu dobitnik ove nagrade nikad nije tražio. Utoliko više oni trebaju zanimati nas ostale."

Zaboravljeni Balkan

Švicarski "Neue Zürcher Zeitung" (NZZ) se ne osvrće toliko na kontroverze zbog Handkea, koliko na samu regiju koju, kako se navodi u članku, Zapad zaboravlja: "Iako je tek prošlo četvrt stoljeća, (...) genocid u Srebrenici ili opsada Sarajeva jedva da su još prisutni. Da je i u Višegradu došlo do masakra ionako znaju samo stručnjaci. A što se ono dogodilo u Vukovaru? Na licu mjesta, ali i u dijaspori to izaziva konsternaciju. Raširena frustracija je utoliko veća što se pored literarnih i povijesnih debata Balkanu više ne posvećuje iskreni interes."

NZZ se zatim dalje osvrće na nejasnu EU-perspektivu za zemlje Zapadnog Balkana, podsjećajući i na veto francuskog predsjednika Macrona na počimanje pregovora o pristupu za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Sve to skupa, "ne samo da nije fer, već je i kratkovidno gledano. Ne u prvom redu zbog toga što bi se te zemlje pojačano mogle okrenuti Moskvi ili Ankari, već zbog toga što Balkan, koliko god se on nekim zapadnim Europljanima činio dalekim, leži usred Europe."

Priredila Marina Martinović