Kada se prije desetak dana saznalo da će kancelarka Angela Merkel u okviru svoje oproštajne turneje posjetiti i Tursku, zapitao sam se: "Zašto to radi?" Želi li napokon razgovarati s Erdoganom jasno i direktno? Možda bi to doista bila posljednja prilika reći turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu sve ono što joj je bilo na srcu posljednjih godina. Jer jedna turska poslovica kaže: "Samo je pravi prijatelj iskren i samo pravi prijatelj priča i o neugodnim stvarima!"
Međutim, na zajedničkoj konferenciji za novinare, opet su na vidjelo izašli samo uobičajeni "izrazi prijateljstva". Turska je važan partner i sporazum EU-a i Turske o upravljanju migracijama u Europi treba nastaviti, rekla je Merkel. Erdogan je naglasio da Turska želi dobro surađivati i s budućom saveznom vladom. Svi oni koji su od kancelarke očekivali kritičnije izjave bili su gorko razočarani.
Mnogo tema, malo sadržaja
Od kancelarkinog stupanja na dužnost 2005. godine, Erdogan je izgradio prisan dijalog utemeljen na međusobnom poštovanju, rekao je on. S druge strane Angele Merkel to sigurno može potvrditi. No, turski predsjednik često je u prošlosti kritizirao i Merkel i Njemačku. Često je kritizirao rasizam protiv stanovništva turskog podrijetla u Njemačkoj. Ne treba zaboraviti ni njegove česte prijetnje da će otvoriti turske granice kako bi nove izbjeglica krenule na put prema Europi. Ovaj vikend je Erdogan rekao kako je Merkel na njihovim zajedničkim sastancima u proteklih 16 godina uvijek pokazivala razuman pristup usmjeren ka rješenju. A krizama, kroz koje je Europska unija prošla tijekom njezinog mandata, dobro se upravljalo, rekao je Erdogan.
Upravo na tom mjestu je kancelarka trebala podići prst i reći: "Da, jesam. A što ste Vi učinili, gospodine predsjedniče?" Naravno, Merkel nikada ne bi učinila tako nešto. Nažalost. Kancelarka svakom problemu i svakom šefu države pristupa pragmatično i razborito. Pragmatičan i orijentiran ka rješenju – te osobine bi se rado očekivale i od turskog predsjednika.
Najbolji primjer diplomacije
Mnogi ljudi, bili oni u Turskoj ili u Njemačkoj, željeli su da se na ovom posljednjem sastanku konačno priča i o temama o kojima samo prijatelji razgovaraju jedni s drugima. To što se kancelarka pozabavila situacijom njemačkih državljana zatočenih u Turskoj može biti pozitivno. Ali to nije dovoljno. Jer prema navodima Ministarstva vanjskih poslova, broj njemačkih zatvorenika u Turskoj je u "srednjem dvoznamenkastom rasponu". "Ponekad imamo vrlo različita mišljenja kada je riječ o optužbama za terorizam", rekla je Merkel. Njena reakcija je školski primjer diplomacije.
"Sve znamo, ali o tome razmišljamo drugačije". Naravno da se tu mora dati kancelarki za pravo. Za turskog predsjednika je naime svatko onaj tko kritizira njega ili njegovu vladu - terorist. A svatko tko svoj novac ulaže u devize - terorist. Gotovo svaki oporbeni političar je - terorist. Liječnici koji su neke mjere u borbi protiv COVIDA kritizirali kao nedovoljne - također teroristi. Studenti koji ukazuju na manjak studentskih domova i smještaja - teroristi. A novinari koji ne rade za neki od 95 posto turskih medija koji šire jednoumlje – i oni su također teroristi.
Očekivao sam da će kancelarka na konferenciji za novinare tematizirati sva ova pitanja - slobodu medija, slobodu izražavanja i okupljanja. Jer kao što rekoh: "Samo je pravi prijatelj iskren i samo pravi prijatelj govori i o neugodnim stvarima!”
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu