140710 Industriespionage

Njemačka kancelarka Angela Merkel ovih će dana s brojnom gospodarskom delegacijom posjetiti Rusiju i Kinu. Njemačka je kancelarka u Moskvi i Pekingu rado viđen gost: politički i gospodarski odnosi su već godinama u usponu. No idilu kvari jedna tema o kojoj se ne razgovara pred novinarima. Nakon pada Berlinskog zida je smanjena vojna ali se zato povećala industrijska špijunaža. A najveći broj špijuna dolazi upravo iz zemalja koje kancelarka upravo posjećuje.

Sumnjivi praktikanti

Idealizirana slika špijuna iz doba Hladnog rata danas više nema veze sa stvarnošću. Umjesto atletski građenih agenata u smokingu današnja njuškala izgledaju manje spektakularno. I pojavljuju se tamo gdje ih se najmanje očekuje. Često se u premotiviranom i marljivom praktikantu koji rado u uredu ostaje i poslije radnog vremena krije osoba koja potajno skenira i šalje interne i povjerljive materijale. Ni prijateljski raspoloženom potencijalnom poslovnom partneru koji malo prečesto vadi svoj foto aparat i škljoca prilikom obilaska tvorničkih pogona se ne može vjerovati. No često su od špijuna od krvi i mesa mnogo učinkovitiji oni koji se direktno putem interneta ugnijezde u računalni sustav tvrtke i u miru sakupljaju podatke. Sve to možda zvuči pretjerano no za tvrtke koje su izložene sve žešćoj borbi na globalnom tržištu špijunaža predstavlja veliki problem. I to toliki da se njome bavi i Njemački ured za zaštitu ustavnog poretka.

50 milijardi eura štete

U najnovijem izvješću ovog ureda posebice se ukazuje na industrijsku špijunažu koja se odvija na direktivu državnih struktura u Moskvi i Pekingu. Dakle ne na špijuniranje malog poduzetnik iz kineske provincije koji na industrijskim sajmovima prikuplja proizvode široke potrošnje koje zatim kod kuće marljivo kopira nego o špijunaži na mnogo višoj razini. Na takav oblik sofisticirane krađe je, prilikom predstavljanja godišnjeg izvješća ukazao i njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière: "Povećanje obujma špijunaže objašnjava se i kroz pojačanu razmjenu podataka putem interneta. Time je opasnost od špijunskih napada drastično povećana", rekao je De Maiziere. Cilj nepoželjnih posjeta izvana je u svijetu toliko cijenjena njemačka tehnologija i njemački know-how, najveće blago treće po redu industrijske sile na svijetu. Šteta nastala krađom ovog blaga svake je godine sve veća. "Učinjena šteta godišnje se kreće oko iznosa od 20 milijardi eura", glasi procjena Bertholda Stoppelkampa iz Radne skupina za sigurnost i gospodarstvo. Malo manje oprezne procjene govore o čak 50 milijardi eura godišnje. Jer, kako smatra Burkhard Even, voditelj odjela za suzbijanje industrijske špijunaže pri Uredu za zaštitu ustavnog poretka, mnogi slučajevi krađe dragocjene tehnologije nikad ne iziđu na svjetlo dana. "Postoji jedna jako velika tamna brojka. Mnogi slučajevi krađe tehnologije se uopće ne prijavljuju. U najvećem broju slučajeva tvrtke nikada ni ne primijete da su oštećene. No ima i slučajeva gdje se ne prijavljuje iz straha da će ako se time počnu baviti državne institucije sve dospjeti u javnost i naškoditi imidžu firme."

Na sljedećoj stranici: Kinezi nisu izbirljivi

Kineski usisavač

Savjetnik za sigurnost Christian Schaaf se već dulje bavi problematikom industrijske špijunaže. On je pritom primijetio da se posebice Kinezi koriste metodom koju je on nazvao "usisavačem prašine". "Oni pokušavaju sakupiti što je više informacija moguće i onda kasnije provjeravaju što bi nekome kod kuće moglo biti od koristi. Druge obavještajne služe su mnogo izbirljivije i ciljano idu na one tvrtke ili branše koje ih konkretno zanimaju".

No kojiput i same tvrtke prilično olako postupaju s vlastitim tehnološkim znanjem. Michael Hange iz Državnog ureda za sigurnost na području informatike, od predstavnika gospodarstva traži više senzibiliteta kada je u pitanju zaštita vlastitih podataka. "Prijeko je potreban IT sigurnosni sustav, što će reći viša IT kultura. Potrebno je radnike senzibilizirati za taj problem. Isto tako je potrebno da se odredi koje informacije su osobito osjetljive te ih shodno tomu i zaštititi, ne dopustiti direktan pristup iz interneta." Jednom kada se u poduzećima stvori svijest o tome koliko su podaci vrijedni i ugroženi, tada se poseže i za potezima koji su isprva bolni ali neminovni. Mnoge tvrtke su se upravo iz straha za vlastitu tehnologiju svjesno povukle s isplativog ali i nesigurnog kineskog tržišta. "Kina je komunistička zemlja i postoje veći izgledi da se i država upliće u gospodarstvo.

Gospodarska špijunaža je tu praktički svakodnevica i njome se bave same vlasti. Stoga je i opasnost ovdje veća nego u zapadnim zemljama. Ja ne tvrdim 100 posto da zapadne zemlje nisu aktivne kad je gospodarska špijunaža u pitanju no Rusija i Kina su tu ipak drugi kalibar", tvrdi Schaaf. Tko ipak želi ostati na kineskom tržištu njemu Michael Hange preporuča manje drastične ali djelotvorne metode. "Najvažnije je opskrbiti se dobrim programom za zaštitu od virusa. To je najslabija točka i zato je važno dobro se pozabaviti tom temom. U to spada redovito osvježavanje zaštitnog softwarea." Od kineskih studenata koji pod izlikom istraživanja za doktorski ili magistarski rad traže dozvole za pristup povjerljivim tehničkim dokumentima i u budućnosti će se moći obraniti zdravim razumom. U svakom slučaju vrijeme agenata u smokingu i Aston Martinu je iza nas.

Autor: Josha Weber/N.Kreizer

Odg. urednik: Anto Janković