010910 Interview Zollitsch Kirche
5. rujna 2010
Deutsche Welle: Visosti, u kojoj mjeri je čitav niz u javnosti poznatih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece u katoličkim školama, internatima i sjemeništima uzdrmao katoličku crkvu u Njemačkoj?
Zollitsch:
Mene je to strašno pogodilo. Ja si to nisam mogao zamisliti. Seksualno zlostavljanje je nešto strašno, pogotovo kada to čine ljudi crkve. To nas je strašno potreslo i mi činimo što možemo kako bi doprinijeli rasvjetljavanju svih tih slučajeva. To je važno i zbog prevencije, kako se nešto slično više ne bi događalo, niti u crkvi niti općenito u društvu.
DW: Gubitak ugleda katoličke crkve je velik. Procjenjuje se da je oko 200.000 ljudi napustilo crkvu. Pogađa li ovaj skandal crkvu u njezinom temelju ili je to samo prolazni trend?
Zollitsch:
Točne brojke još nemamo i ja se nadam da će one biti niže od ovih Vaših prognoza. Ali svejedno - da, naravno, to pogađa katoličku crkvu. Mi moramo međutim reći da se tu nalaze brojni ljudi koji su se već ranije i nezavisno od ovih slučajeva seksualnog zlostavljanja udaljili od crkve. Ali sigurno je tu dosta i onih koji su sada razočarani. Nas boli i jedno i drugo jer mi želimo što je moguće više ljudi povesti na put vjere. Ali temelj naše crkve je Isus Krist. To je ono što nas nosi. Mi želimo novi početak, mi preuzimamo odgovornost za ove strašne stvari koje su se desile, ali mi moramo gledati naprijed. Mi moramo ljudima pomoći da u vjeri pronađu utjehu i da iz nje izvuku snagu. Ne smijemo sada ostati zarobljeni u razočarenju i patnji.
"Ivan Pavao II. je bio glumac"
DW: Kada je njemački kardinal Ratzinger izabran za papu u Njemačkoj su ljudi rekli: Mi smo papa! Sada, nekoliko godina kasnije, kao da se u zemlji proširio osjećaj iznevjerene ljubavi naspram pape. Imate li za to neko objašnjenje?
Zollitsch:
To je bilo svakako veliko iznenađenje kada je jedan Nijemac izabran za papu, nakon Drugog svjetskog rata i svih strahota - nakon svih stoljeća. Kada smo mi Nijemci to shvatili, bila je to velika radost i ponos: da, mi smo papa! A onda su s vremenom došle odluke koje mnogi nisu razumjeli, recimo slučaj s Bratstvom sv. Pija. To je mnoge iznenadilo, oni su se malo distancirali. Ali morate znati: gdje je velika radost, gdje je velika euforija, tu je i opasnost da čovjek s tog vrha padne. To nije neobično. Ali treba i još nešto imati na umu: papa Benedikt se ne zna predstavljati u javnosti onako kako je to njegov prethodnik činio u svojim najboljim godinama. Ne treba zaboraviti: Ivan Pavao II. je bio glumac, on je mnoge stvari mogao bolje prenijeti ljudima. Ali papa Benedikt je netko tko vas navede na razmišljanje, s njim se može o svemu raspravljati i razgovarati. Ja sam u životu doživio samo mali broj ljudi koji tako dobro znaju slušati kao on.
DW: Gospodina nadbiskupe, da li je katolička crkva zajednica koja se smanjuje?
Zollitsch:
Mi doista jesmo crkva koja se smanjuje, prije svega u Njemačkoj i Zapadnoj Europi. To je sudbina koju dijelimo primjerice s protestantskom crkvom, ali i s drugim velikim organizacijama poput sindikata ili političkih stranaka. Ljudi se danas nerado vežu. Danas se traži odluka svakog pojedinca a i mogućnost izbora je daleko veća nego, na primjer, u mojoj mladosti. To je realnost koju ne smijemo ignorirati. Da, mi na žalost moramo primiti k znanju: nas je sve manje. Ali s druge strane je sve veći broj onih koji se kao laici dobrovoljno angažiraju u crkvi, kao i onih koji iz uvjerenja dolaze na svete mise. To mi daje nadu.
Puno je naznaka da se Njemačka sve više sekularizira, ali ja sam i nadalje uvjeren da je naš narod svjestan svoje tradicije, svojih kršćanskih korijena. To je ono što čini i državu i društvo. A Bog je tu, često u podzemlju, on je prisutniji u svakodnevici ljudi nego što se to na van pokazuje. Ne vjerujem da će borbeni ateizam s kojim se susrećemo biti uspješan u svojoj nakani. Mislim da će on pobuditi nove snage i nagnati ljude da se izjasne: da, mi stojimo uz našu tradiciju, mi znamo koji su temelji Njemačke. To je naše kršćanstvo, to su naši kršćansko-židovski korijeni, jednako kao i korijeni koji potječu još iz antike.
Autori: Alexander Kudascheff/Z. Arbutina
Odg. ur.: D. Dragojević