Migracijski pritisak Maroka na EU

Hamza Chimine ima 24 godine. Voli svoju domovinu Maroko, ali svoju budućnost vidi u Europi. „Ja sam IT-programer. Želim posao, a u mojoj zemlji ga nema.“

Prije nekoliko tjedana Hamza je ribarskim brodom iz Zapadne Sahare doplovio do Gran Canarije, kao i brojni drugi mladi Marokanci. „Plovidba je trajala dva dana i stajala 2.000 eura", kaže ovaj Marokanac koji je nakon boravka u jednom hotelu na Gran Canariji upravo stigao trajektom na španjolsko kopno, u andaluzijsku Huelvu.

Tu sad živi na ulici. „Nemam novca za stan." Tako loše mu nije bilo ni u Maroku gdje je COVID 19 samo jedan od brojnih problema. Za 36 milijuna stanovnika Maroka nema pomoći za nezaposlene, subvencija za skraćeno radno vrijeme i socijalne pomoći.

„Samo 47 posto marokanskog stanovništva de facto radi, a jedna trećina od toga radi u poljoprivredi. Ona trenutno proživljava jaku sušu i nalazi se u oštroj konkurentskoj borbi sa Španjolskom i Europom“, kaže stručnjak za zemlje Magreba Gonzalo Escribano iz instituta Real Instituto Elcano u Madridu.

U Maroku je bruto domaći proizvod BDP po glavi stanovnika ispod 3.000 eura. U susjednoj Španjolskoj je to više od 27.000 eura.

Izgradnja najveće i najmodernije luke

Od stupanja na dužnost 1999. marokanski kralj, 57-godišnji Muhamed VI. modernizirao je zemlju. Prema ženama se ovdje bolje postupa nego u većini drugih sjevernoafričkih zemalja. Maroko se odlučno bori i protiv terorizma. Ali, što se tiče siromaštva velikog dijela stanovništva tu se proteklih godina stanje nije puno promijenilo.

Vlada je ponosna na jednu od najmodernijih i najveću luku afričkoga kontinenta Tanger Med. Obujam robe pretovarene u toj luci prošle je godine povećan za gotovo 40 posto i dosegao je rekordnu vrijednost od 4,8 milijuna TEU (standardnih kontejnera dugih 20 stopa/6,1 metar). Tako Maroko želi smanjiti svoju ovisnost o španjolskim lukama.

„Ali, za obično stanovništvo luka nema gotovo nikakvo značenje. Novac i radna mjesta ostaju uglavnom kod međunarodnih investitora i operatera u luci“, kaže stručnjak za Magreb Escribano.

Vijesti o tisućama mladih Marokanaca koji su kao i Hamza proteklih tjedana stigli na Kanarske otoke uznemiruju ne samo tamošnje turističke djelatnike nego i aktiviste za ljudska prava i španjolske sigurnosne stručnjake.

Oko 500 ljudi se već utopilo na putu u potrazi za boljom budućnošću, dok se istovremeno svake godine na luksuzni život kralja i njegovih dvorjana troši preračunato 250 milijuna eura, kako pišu španjolske novine El Español. Kralj Muhamed VI. je prema Forbesu peti na popisu najbogatijih ljudi u Africi.

„Taktika ucjene"

Izdavač El Española Pedro J. Ramirez pozvao je u jednom videu španjolsku vladu da poduzme nešto protiv te „taktike ucjene koju već godinama prakticira" marokanski kralj. A ona se sastoji u tomu da kralj očekuje nagradu za zaustavljanje migranata, kaže Ramirez.

Na web-stranici marokanskog ministarstva vanjskih poslova može se pročitati da je Njemačka upravo toj zemlji obećala gotovo 1,4 milijarde eura gospodarske pomoći.

I EU razmišlja o davanju gospodarske pomoći zemljama sjeverne Afrike kako bi se smanjio broj migranata koji dolaze u Europu. Nizozemski stručnjak za Maroko Jan Hoogland na Twitteru je to doveo u izravnu vezu s aktualnim valom migracije.

„Vidjet ćemo kako se pritisak na Kanarske otoke polako smanjuje“, kaže Francisco Javier Álvarez sa Sveučilišta Carlos III. u Madridu. Ovaj stručnjak za kazneno pravo bavi se i pitanjima neregularnog useljavanja u Španjolsku.

Álvarez kaže da ga ljuti što obrazovani ljudi kao Hamza nemaju budućnost u Maroku dok kraljev obiteljski holding zarađuje milijarde. Po navodima španjolskih novina El Español holding Al Mada kontrolira 30 posto marokanskoga gospodarstva i nakon Južnoafričke Republike najveći je investitor na afričkom kontinentu.

Solarna struja i vodik

Alvarez ukazuje osim toga na činjenicu da se brojni Marokanci u Španjolskoj radikaliziraju, često u zatvorima. Upravo je u Getafeu kod Madrida uhićen jedan marokanski osumnjičenik za terorizam.

Zaoštravanje situacije potaklo je španjolsku vladu da nakon nešto više od pet godina ponovo pokrene bilateralne susrete s Marokom. Prvi bi se trebao održati 17. prosinca u Rabatu. Istovremeno će se u marokanskom glavnom gradu održati gospodarski forum.

Za razliku od drugih država Magreba Maroko nema nekih većih rudnih bogatstava osim fosfata. Ta zemlja osim toga ovisi o fosilnim izvorima energije iz susjednih zemalja.

„Zato se sad na marokanskoj agendi na vrhu nalaze oružje i solarna struja", kaže Escribano iz instituta Real Instituto Elcano. 2018. je udio energije iz obnovljivih izvora u Maroku dosegao 38 posto, do 2030. bi se taj udio trebao povećati na 52 posto, uz pomoć i njemačkih investicija i tvrtki kao što je Siemens. Maroko bi osim toga prema ljetošnjem sporazumu s njemačkom Saveznom vladom uskoro u Njemačku trebao početi isporučivati vodik.

Puno novca za oružje

„Iako je siromaštvo poraslo zbog pandemije izdaci te zemlje za oružje snažno rastu", kaže Escribano. Po navodima španjolskih novina El Español ove je godine za oružje utrošeno više od četiri milijarde eura, a u proračunu za iduću godinu bi za vojsku trebalo biti izdvojeno 12 posto od ukupnog proračuna.

Maroko se po mišljenju pravnika Álvareza naoružava prije svega protiv Alžira. Ta susjedna zemlja i raniji neprijatelj zahtijeva neovisnost Zapadne Sahare, koju je Maroko anektirao 1970-ih godina. Ali, zbog velikih nalazišta fosfata to je područje vrlo važno marokanskom kralju. Prema nekim studijama gotovo tri četvrtine nalazišta fosfata u svijetu nalaze se u Maroku i anektiranom području.

Sukob se upravo ponovo zaoštrava jer je revolucionarna organizacija „Frente Polisario", koju podupire Alžir, a koja je 1976. proglasila Demokratsku Arapsku Republiku u Zapadnoj Sahari i od tada se bori za samoodređenje, proglasila prestanak primirja s Marokom koje je vrijedilo gotovo 30 godina.

Balansiranje

Alvarez smatra da Maroko koristi migracijsku politiku kako bi osigurao potporu i za sukob oko Zapadne Sahare. „Maroko želi postići da EU nikad ne zahtijeva referendum o autonomiji Zapadne Sahare.“ Takav referendum je bio predviđen 1991. rezolucijom Ujedinjenih naroda, ali on nikad nije održan. A marokanski kralj zna da i u Španjolskoj ima puno ljudi koji zagovaraju neovisnost Zapadne Sahare.

„Već godinama Europa i Španjolska balansiraju s Marokom“, kaže Fernando Cocho, profesor na Sveučilištu za međunarodnu sigurnost i obranu (CISDE) u Madridu. „Pritom kralj Muhamed VI. često dobiva, dok njegov narod gubi.“ Među gubitnike trenutno pripada 24-godišnji kompjutorski stručnjak Hamza koji živi u Španjolskoj kao beskućnik.